Poput Ivana Slamniga, i Sven Adam Ewin u svojemu like objedinjuje 'titule' učenog, ali i zaigranog pjesnika ('poeta doctus' i 'poeta ludens'). Ta se sretna kombinacija vrlina u Ewina ne očituje samo u prizivanju klasičnih metričkih oblika i aluzijama na najveća imena svjetske književnosti, već i u poigravanju domaćim pjesničkim oblicima, ali i stihovima i motivima utisnutim u 'kolektivnu svijest' hrvatskoga...

Marani u maniri vrsnog postmodernista kombinira svijest o tradicijskoj važnosti finskog nacionalnog epa 'Kalevale' s navadom koncipiranja suvremenih umjetničkih tekstova po uzoru na klasična djela svjetske književnosti, i zato 'Kalevalu' provlači kroz nekoliko različitih razina romana.