Nova vizura iz koje progovaraju spomenuti pripovjedači, a Siniša Pavić nakon ove je knjige njihov više nego ravnopravni kolega, vizura je koju obilježavaju pripovijedanje u 1. licu, razotkrivanje intime, pisanje o obiteljskoj i ljubavnoj svakodnevici, vrlo često i ranjivost koju nije teško priznati, te antimačizam gotovo kao program. Je li to doista neka domaća varijanta onoga što se vani naziva lad-lit...

Pogledom na hrvatsko i slovensko izdavaštvo u komparaciji s britanskim i američkim tržišnim prostorom, ovi dugogodišnji ovjereni urednici u različitim izdavačkim kućama,  pronalaze odgovore na koji način knjiga odolijeva izazovu novih medija i globalnoga izdavačkog tržišta. Nekoliko je tema koje su im pri istraživačkom radu posebice plijenile pozornost: proizvodnja knjige, autor i autorska prava,...

Iako se i u ovoj knjizi, kao i u svim prethodnima ovoga autora, tijelo politike i politka tijela (bilo da se radi o nadzorno-penalnoj dimenziji prve, ili o emancipatornoj dimenziji druge sintagme) uzajamno isprepleću natječući se s tijelom povijesti, čini se da su se i Rogić i Nehajev po prvi put (poput onog svojedobno skašenog Birghama Younga, mormona iz Utaha) u atlas tijela kao sinegdohe beskuona nakanili...

U sveopćem kaosu početka ‘90-ih "Sjaj epohe" dospio je samo do rijetkih knjižara. Taj je roman ipak brzo stekao kultni status, pa se distribuirao metodom iz ruke u ruku. I bila bi to još jedna zgodna pričica, gotovo fusnota u priči o knjigama i autorima nesklonim vremenima, da nam danas, kad ponovo čitamo Radakovićev prvi roman, nije jasno kako je, baš kao i kod Kamova, riječ o anticipaciji kasnijih...

Diletantija koja je Hrvatskoj ukrala kreativni sadržaj, a zadržala joj ime, barem što se pjevanih stihova i zrakom razbacanih nota tiče ima jednog jedinog iskrenog i istinskog predstavnika. To je Massimo Savić. Taj se barem ne trudi praviti da je originalan i da je u stanju izmisliti nešto svoje. On pjeva tuđe, ali na svoj način. Od Gorana Bregovića, Emira Kusturice, Tončija Huljića... razlikuje ga to...

Grad kao produkcijsko središte književnosti inicirao je Danijelu Bačić-Karković da u riječkoj čitanci sažme vrijeme i prostor kako bi se pokazali tradicijom baštinjeni odnosi kontinuiteta, ali i transformacije književnog diskursa. Kroz pet poglavlja (Uvod; Grad - zrcalo vremena, prostora, ljudi, stvari, zbivanja i sanja; Hrestomatija, Sažetak na engleskom, njemačkom, talijanskom, madžarskom, Izbori i...