"More" je mreža čiji gradbeni materijal ruši hijerarjije između službene povijesti i kontrahistorije. Uz službeno pamćenje kolektiva supostoji protupamćenje. Epizodama iz vremena koje je činjenica da su njihovi aktanti u bivše vrijeme službeno ubilježena lica kao što su to Tito, Hruščov, Camus, Artaud, Krist, Abel, Atlas... učinila povijesnim vertikalama, Šalamun su-postavlja Lada, Bracu, Metku,...

Svrhe su malih stvari da se ne zatvore u mit o malenkosti nego da o sebi prozbore pomičući granice koje im, uvijek izvana, arbitrarno ucrtava jedan drugi proizvoljni mit: onaj o veličini, o velikome i velikima. Sama po sebi, ta velika priča koja je vlasnik, čuvar i risar granica, je prazna. Prazna je jer nju artikulira, pozicionira i konstituira moć. Niz "malih pjesama", krokiji kozmosa u čašicama i niske...

Roman kroz priče iz psihijatrijske ordinacije uobličava vrlo kritičnu i vrlo realnu sliku hrvatskoga društva, mogli bismo reći netipična "stvarnosna proza" koja cijeloj stvari pristupa u literarnom smislu ambicioznije, manje kao preslikavanje, a više kao problematiziranje. Roman, u kojem su vidljivi svi potrebni uzorci tipičih neuralgičnih točaka, zamišljen je tako da njime dominira problem razočaranih...

Roman Stele Jelinčić svakako je događaj na našoj urbanoj sceni, ako takva još uopće postoji. Ma koliko šutjeli o tome, prevladavajuća muška domaća proza, u kojoj se “žensko pismo” svodi na klasik(ic)e poput Slavenke Drakulić i Dubravke Ugrešić, zametke domaćeg chick-lita ili pak uspješnice koje pod ženskom etiketom prodaju svjetonazore naših baka, doista je sa Stelom Jelinčić dobila...

Wyoming je „opasno i ravnodušno područje“. Divlji i negostoljubivi kraj. Iznad ogoljenih stijena jure sjene oblaka, a zrak šišti od golemih, teških udara vjetra. „Ograde, stoka, putovi, rafinerije, rudnici, šljunčane jame, semafori, sportske pobjede obilježene grafitima po nadvožnjacima, zgrušana krv na ulazu u skladište Wal-Marta, izblijedeli vijenci od plastičnog cvijeća koji ukazuju...

Da je ovakve pretenciozne i štreberske šetnje po malo boljoj srednjoškolskoj lektiri, umjesto subjekta koji je napadno iznenađen činjenicom da mu se pružila prilika vidjeti svijeta, pa se, ustrašen od asfalta glasa cesarićevskokom nostalgijom u koju povremeno "ulijeću" Pero Zubac i Izet Sarajlić-nostalgijom u srazu s kojom je ona Matoševa, baš kao i Arsena Dedića, vlasništvo kreativnog levela 9 video...