Knjiga je koncepcijski osmišljena na tragu romaneskne postmoderne slagalice sastavljene od jedanaest većih cijelina (deset monoloških i jedna dijaloška priča) koja se uvezuje likovima čije se sudbine ispreliću kako bi održale unutarnju koheziju teksta tematski vezanog uz govor o tradiciji.  Autor je pričama nastojao zaustaviti duh jednog gotovo potonulog kulturnog dobra koje se prepoznaje u kronotopu oko...

PTSP-ovcima i razočaranim braniteljima nedavno se pozabavila i Slađana Bukovac u "Rodu avetnjaka", izabravši psihihatrijsku kliniku kao polazišno mjesto priče. No, iako i kod Međurečana sve započinje uvodnim monologom bivšeg ratnika izrečenim na psihijatriji, roman je strukturiran kao roman ceste i upravo to je odlično pogođena forma koja otvara put ubacivanja brojnih sporednih likova sa svojim pričama,...

Bliži Huxleyu koji je onu novozavjetnu mantru: "Spoznat ćeš istinu i istina će te osloboditi" konvertirao u distopijsku sentencu: "Spoznat ćeš istinu i od nje ćeš poludjeti!", nego kolektivnom autorskom tijelu Biblije, svjestan da kritika mora biti konstruktivna, Žižović se ovdje ne zaustavlja. Prije nego što pučanstvu objavi autorsku verziju platonizma, pjesnik jasno razlaže kritiku simboličkog reda...

Razlomljen na vrlo kratke ulomke/fragmente ljubavnog govora, svedive na dužinu poslanih poruka te njihove naknadne opservacije, Šovagovićev nas roman vodi prepoznatljivim zagrebačkim miljeom, a pripovjedaču "posuđuje" vlastite osobine tako da doista funkcionira kao njegov autentični alter-ego (što se ne iscrpljuje isključivo u činjenici da su obojica kazališni i filmski glumci). Uglavnom, ljubavna priča...

"Nedostatak književne fabulacije i razmjerna neujednačenost između povijesnih činjenica i pripovijedanja, koje su pomalo potisnule literarni naboj careve biografije" razlozi su zbog kojih se Barbieri odlučio napisati novi roman s istom temom; preradio je stari tako što je nadopisao nova poglavlja, stara promijenio ili poprilično proširio, te na razini fabule poradio na njezinoj životnosti, dinamici, većem...

Koščec je u zgusnute rečenice iz kojih izbija gorčina i oporost, britkost misli i brutalnost, reflektirao jezik koji prikuplja poetiku otuđenog svakodnevlja onih ličnosti koje svojom nestabilnom i moralno izopačenom osobnošću oslikavaju tešku i sumornu sudbinu. Stoga se sva četiri lika kroz naraciju oštro, bez naratološke najave, često puta u dubokim esejističkim ili dijaloškim rezovima, preoblikuju...