Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 16.09.2005.

Edo Popović: Zasad je «Boogie» moj vodeni žig

Iskreno, ne vidim nikakvu vezu između polemike oko raspada FAK-a i ove biblioteke. Prije vidim vezu između uzleta FAK-a i ove biblioteke – i jedno i drugo dogodilo se pod kišobranom Jutarnjeg lista. A što se tiče odsustva autorica iz «Premijere», to ne zaslužuje neki poseban komentar. Osobno mi nije važno tko je napisao nešto, žena ili muškarac. Ne bih nikad objavio ili čitao neku knjigu po principu...
Razgovor • 13.09.2005.

Borivoj Radaković : Za mene je seksualni čin svečanost

U zadnje me vrijeme zanima upravo to da ispišem stvari koje ne znam ni sam. Nisam zamislio što je daljnja sudbina likova od trenutka kad sam ih ostavio, a ostavljam ih u trenutku kad su u nastavku mogući i život i smrt. Nije potrebno sve reći, a nije potrebno baš sve ni znati. Sam se kao autor odričem toga da znam sve o svojim junacima, baš kao što ni u životu izvan knjige baš nisam upućen u sve što bih...
Razgovor • 09.09.2005.

Zoran Ferić : Pišem normalne ljudske priče

Jedan kolega me je pitao kako da napiše istinit i uvjerljiv roman o svome malome gradu, kad je taj grad toliko malen da će se svi likovi prepoznati. Takav autorski stav nikamo ne vodi. Pri tome, dakako, ne mislim da bi pisac trebao nekoga vrijeđati i provocirati. Međutim, ako se to dogodi, a u tekstu postoji za to opravdanje, sve je legitimno. Moram priznati da sam se kao autor gotovo zaljubio u svoj glavni lik,...
Razgovor • 07.09.2005.

Ivo Brešan : Lopovi smo kao i svi drugi

Pogotovo što ja kako sam stariji, sve sam skloniji razmišljanju, filozofiji što proza tolerira, a drama ne. Ako vam lica u predstavi počnu filozofirati, onda je gotovo, predstava je propala. Svi moji romani, pogotovo romani koje sam pisao u posljednjih nekoliko godina, nose filozofsku misao kao podlogu radnje. Imali su je i drame, no u ovdje je to daleko otvorenije i izraženije. Svakako nisam napravio...
Razgovor • 04.09.2005.

Boris Dežulović : Od zore do sumraka u dva-tri daha

Nedostaje mi prije svega reportaža, potpuno zapostavljena kraljica novinarstva, samo što se meni ne radi na način na koji se to danas radi: da ideš u Šestanovac, gdje neka žena tvrdi da je rodila dijete vanzemaljca, da šofer firme vozi tebe i fotografa i vrati vas do pet popodne, jer kompaniji treba auto, i da sve nekako napišeš do sedam i po, da stigne za sutrašnji broj. U vrijeme Joška Kulušića,...
Razgovor • 22.03.2005.

Igor Čumandra : Na sunčanoj strani radijatora

Odrastao sam u Zapruđu samo zato što su u doba socijalističkog šika «Chromosaši», a moj otac pripadao je toj skupini, dobivali stanove u tom pitoresknom prisavskom zaseoku. Tako je moj neboder podijeljen na već spomenute «Chromosaše» i one iz «Pobjede», plus nekoliko dotepenaca koji su došli kao ratna odšteta. Na isti su način stanove dobili i zaslužni ili bilo kakvi umjetnici. Zapruđe svakako nije...