Sustavi umjetne inteligencije 'uče' preuzimanjem i obradom velikih količina podataka, pa tako i djela zaštićenih autorskim pravima, dakle radi se o procesu koji može uključivati izradu neovlaštenih kopija autorskih djela. Stoga je američko Udruženje autora izradilo novu klauzulu za zabranu korištenja autorskog djela za obuku tehnologija umjetne inteligencije bez izričitog dopuštenja autora.

Knjižari ne bi smjeli čekati da im prodaja padne s neba, pouzdajući se kao u slučaju stranih autora/ca na na inozemne trendove, top liste, Tik Tokove i sl. Zaista nije neka velika knjižarska umješnost prodavati knjige o Harryju Potteru, Jo Nesboa ili Colleen Hoover, ali za domaćeg autora/icu se trebaju malo više potruditi i nakladnik i knjižari.

Robert Guédiguian i Ivica Prtenjača, svaki u svojem umjetničkom polju, a razmatrat ćemo ih za ovu priliku ponajprije kao autore mediteranskog kruga, kao kvartovske kroničare i apologete proletarijata, predstavljaju samosvojan i vrlo prepoznatljiv poetski mikrokozam. Guédiguian kao filmaš, a Prtenjača – i kad piše prozu – primarno kao pjesnik.

Posljedica navedenih uređivačkih koncepcija, ali i višegodišnje nesposobnosti države da se kvalitetnije pomogne medijskom sektoru, jest da se za razliku od popularnijih beletrističkih i publicističkih naslova vrlo slabo prati produkcija društveno-humanističkih izdanja, dok znanstvena knjiga postaje potpuno nevidljiva, bez i najelementarnijih informacija o njoj.

Pokušajmo se još jednom praviti da su nam ta istraživanja važna, da ih čitamo i analiziramo. Ukratko, u osnovnim crtama, prisjetit ćemo se prezentirati onih istraživanja koja možemo uspoređivati u kakvom-takvom vremenskom kontinuitetu od 2004. do 2022. godine, imajući u vidu da je to period od rođenja do stasanja jednog punoljetnika/ce, pa bi to trebao biti dovoljan period za podvuči crtu.