Charles Stross : Hladnije od pakla
Već dugo godina hrvatska kultura nema ozbiljnu i sustavnu biblioteku posvećenu prijevodnoj znanstvenoj fantastici. Možda se to ne čini kao neka izrazito značajna stvar - napokon, većina zaljubljenika u ovaj literarni geto sasvim dobro razumije engleski jezik i svoju dozu droge nabavlja ili preko interneta ili u nekoj od domaćih knjižara koje u ponudi imaju inozemne naslove - u Hrvatskoj nema koječega, pa čak i puno bitnijih stvari od takve biblioteke. U nekoj zajednici bližoj onoj idealnoj nego što je ova naša, takva bi biblioteka bila stvar dobrog ukusa. Signalizirala bi potrebu za propitivanjem ljudske egzistencije i ljudskog identiteta izvan okvira trenutnog prostor-vremena i njegovih političko-ideoloških konfiguracija. Uz takvu biblioteku ne bi nam se događalo da propuštamo autore poput Strossa, Doctorowa ili Mievillea, niti bi olako uzdizali u nebesa domaće „mainstream" pisce koji su se zaputili putevima koji su odavno razrovani i raščerečeni.
Brojni su razlozi zbog kojih takve biblioteke nema u katalozima hrvatskih nakladnika i o njima bi se, uzaludno, moglo raspravljati unedogled. Jedino što zainteresiranom pojedincu preostaje jest finim češljem prolaziti kroz kataloge, izbjegavati industrijski šund skrojen u skladu sa suvremenim trendovima inozemnih ljestvica bestsellera, i pokupiti onih nekoliko naslova koji doista zavrjeđuju pozornost. Jedan od tih naslova je i zbirka priča "Hladnije od pakla" britanskog pisca Charlesa Strossa.
Zbirka priča jednog od najvažnijih suvremenih pisaca britanskog ogranka znanstvene fantastike izašla je povodom njegovog gostovanja na europskoj konvenciji znanstvene fantastike koja se održala u Zagrebu u četvrtom mjesecu ove godine. Riječ je o šest priča (odabranih rukom Marka Fančovića) nastalih u razdoblju od 2000. do 2011. koje pružaju uvid u stil, teme i raznolike preokupacije autora odgovornog za dvadesetak romana, četrdesetak kratkih priča i dvadesetak eseja nastajalih od sredine osamdesetih do danas.
Strossovu knjigu najlakše bi bilo opisati kao svojevrsno reispisivanje klasičnih motiva horora i fantastičke književnosti u jeziku „tvrde znanstvene fantastike" s posebnim osvrtom na depresivne narative H. P. Lovecrafta. Ovakav bi opis, doduše, mogao navesti koga da pomisli kako "Hladnije od pakla" nije ništa drugo doli puka žanrovska vježba, jezično-kombinatorička igrarija koja ne služi ničemu osim tome da pokaže koliko je njen autor pametan, pronicljiv i sklon uočavanju analogija. Takav se opis, kad je u pitanju Strossov kompletni opus, ne može u potpunosti odbaciti no ispod larpurlartističkih ludizama nerijetko se krije trezveni, racionalni um koji promatra prošlost i sadašnjost ljudskog roda i njima nije impresioniran. Čitajući priče iz "Hladnije od pakla" pozorni će čitatelj primjetiti nekoliko stvari.
Primjetit će, najprije, kako je hrvatski jezik prilično neprilagođen visokotehnološkom diskursu čiji ga termini zapliću, sputavaju i čine gotovo neprirodnim što čitavo iskustvo čitanja ne čini pretjerano privlačnim. Nije to do prevoditeljâ već zbog toga što smo svu računalnu terminologiju preuzeli iz engleskog jezika koji se ne snalazi najbolje u morfološko-sintaktičkom okviru slavenske skupine. Primjetit će, potom, da su Strossove ekstrapolacije prilično uvjerljive i da je budućnost koju prikazuju, u kontekstu države u kojoj je MSOffice paket predmet neiscrpnih misterija i konstantnog čuđenja, zastrašujuća i gotovo nepojmljiva.
Primjetit će, nadalje, da Strossove ideje o čovjeku, njegovom identitetu i njegovoj sudbini u kozmosu, nemaju nikakve veze s kod nas omiljenim historicističkim konceptima vezanima uz pojmove nacije, naroda i religije. Primjetit će, u konačnici, da su kozmičke vizije brutalnih i nezainteresiranih božanstava iz pera polu-ludog pisca iz Providencea neobično slične Strossovim vizijama hipertehnoloških entiteta te da i jedne i druge promatraju ljude, pojedince i njihove kratke historije tek kao prilično nevažnu, u kozmičkim aspektima gotovo nezamjetljivu, statističku grešku. Ipak, postoji bitna razlika između Lovecrafta i Strossa.
Lovecraft, boležljivi pisac koji se čitavog života hrvao sa siromaštvom i psihičkim traumama proizašlim iz ludila njegove majke, osmislio je čitav univerzum nastanjen košmarnim, nadrealnim kozmičkim stvorenjima (Cthulhu) kojima su ljudi bili tek igračke ili hrana. Njegova se vizija univerzuma i ljudskog položaja u njemu svjesno odmicala od paternalističkih vizija većine američkih religija njegova vremena koje su zamišljale stroga, premda u principu brižna i blagonaklona, božanstva puna ljubavi i očinske dobrote prema vlastitim stvorenjima.
Lovecraftovi su demoni (premda bi ih možda bilo bolje nazvati entitetima) bili neumoljivi i apsolutno nezainteresirani za ljude i njihove svakodnevne jadikovke. U Lovecraftovom diskursu pojedinac je prepušten samome sebi i najpametnije što može učiniti jest pronaći što ugodniju mišju rupu i u njoj se nastaniti. Lovecraftova poetika je poetika straha čiji je protagonist racionalni pojedinac koji ne može pronaći utjehu u religijskom ili ideološkom misticizmu. Ako bogovi postoje, tada je riječ o monstrumima. Božanske manifestacije na zemlji u obliku Države i pripadajućih joj institucija jednakog su karaktera.
Strossova se poetika zasniva na drugačijim načelima. Njegove priče ne barataju s demonima (ili barem, Strossovi demoni nisu posuđeni iz ezoterijskih tradicija različitih kultura) no univerzum koji se u njima ogleda jednako je golem, nepregledan i nezainteresiran za pojedinca i njegove hirove (pojedine se priče u knjizi odvijaju unutar razdoblja od više milijardi godina). Za razliku od Lovecrafta kojemu je golemi kozmos pun bezimenih užasa, Stross doživljava kozmos kao prostor neprestane mijene, a ljude u njemu kao tek jednu od mogućih informacijskih struktura lišenu posebnog ontološkog statusa. Nezainteresirani, brutalni entiteti zamijenjeni su nepojmljivo naprednim, jednako brutalnim, no zainteresiranim entitetima koji se nalaze na višem stupnju tehnološko-evolucijskog razvoja.
Bilo da je riječ o kolektivnom umu hipertehnoloških insekata koji za potrebe vlastitih arheoloških istraživanja rekreiraju hladnoratovsku civilizaciju, bilo da je riječ o totalitarnoj, nevidljivoj i sveprisutnoj Vladi čiji su agenti sposobni putovati kroz vrijeme i „spašavati" Zemlju od sudbine koja bi je zadesila nakon gašenja Sunca. U Strossovim pričama nema straha pred kozmosom. U njima je tek deziluzioniranost trezvenog kroničara koji ne vjeruje u egocentrične mitove.
Iz perspektive svakidašnjih problema s kojima se susrećemo, Strossovi apstraktni svjetovi koji se neće aktualizirati još tisućama godina mogu se učiniti odviše distanciranima, a pisanje o njima gotovo nevažnim. Kakvog, naime, smisla ima književnost koja se bavi vremenom nakon sudara Mliječne staze i galaksije Andromeda (4,5 milijarde godina u budućnosti)? No, „smisla" ipak ima. Književnost poput Strossove služi nam kao podsjetnik na trivijalnost ideoloških sukoba našeg vlastitog vremena. Stross nas suočava s golemim vremenskim ponorom iz kojega proviruje sutrašnjica čiji se okviri ni u tragovima ne nalaze unutar retorike ideologija koje upravljaju našim životima. Kamenovanja zbog preljuba? Religijski ratovi? Revolucije i smjene vlasti - iz kozmičke se perspektive sve to čini poprilično smiješnim.
Premda smo kao civilizacija još uvijek fokusirani na prošlost, budućnost nam je pred vratima i trenutno nemamo pojma kako ćemo se prema njoj postaviti. Strossove priče prikazuju neke od mogućih konfiguracija te iste budućnosti. Budućnosti o kojima je riječ prilično su porazne za sve svjetonazorske sisteme s kojima trenutno raspolažemo. To, u konačnici, i jest „zadaća" dobre znanstveno-fantastične književnosti. Postulirati problem.
Premda bi se moglo reći, s obzirom na dosadašnje iskustvo sa sličnm pokušajima naprednih žanrovskih autora, da od toga i nema neke velike koristi. Kao civilizacija sporo i slabo učimo, a još manje slušamo brbljarije kojekakvih škrabala. Pogotovo kad pišu o onome što baš i ne želimo prihvatiti.
Charles Stross - "Hladnije od pakla"
Preveli: Marko Fančović i Milena Benini
Zagrebačka naklada, 2012.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )