Da li je hrvatsko tržište spremno za e-knjigu?
Sasvim je izvjesno da će se u idućim tjednima sve više pisati i diskutirati o otvaranju hrvatskog tržišta knjiga i prema elektroničkoj knjizi, formatu koji je na američkom tržištu sve prisutniji, ali koji u Europi za sada puno sporije uzima maha. Pa iako u Hrvatskoj najveći igrači (nakladnici koji su ujedno i knjižari) nastoje nametnuti angloamerički model tržišta knjiga, koji osim njima svima ostalima na tržištu ne donosi ništa dobroga već sasvim izvjesno odumiranje velikog dijela malog pa i srednjeg nakladništva, nije realno očekivati da će se američki uspjeh e-knjige tako skoro preslikati na hrvatsko tržište. Vjerojatnije je da će Hrvatska kaskati za ionako „kaskajućim" europskim trendom prihvaćanja e-knjige.
Naime, pretežiti dio europskog tržišta knjiga regulatorno je drugačije organiziran nego li je to slučaj u SAD-u ili Velikoj Britaniji, veliki broj europskih zemalja kao jednu od mjera zaštite raznovrsnosti tržišta i koliko-toliko fer uvjeta na tržištu ima uvedenu jedinstvenu cijenu knjige koja brani da se angloamerička pošast priznavanja isključivo brojki, tržišnog nadmetanja ogromnim popustima, nemilosrdnog gaženja „malih" nakladnika i knjižara i sl. raširi u većoj mjeri i u Europi.
Prema statistikama Udruge američkih izdavača u SAD-u udio prodaje e-knjige u ukupnoj prodaji knjiga drastično raste, pa je u 2010. godini dosegao 8,32 % od ukupne prodaje (veliko povećanje u odnosu na 2009. godinu i tadašnjih 3,2 %), a izvještaj za siječanj 2011. pokazuje da je u usporedbi sa istim mjesecom u 2010. udio e-knjiga u prodaji porastao 115,8 %. No, osim zbog razvijene infrastrukture (web dućani e-knjigom) odakle tako velika popularnost e-knjige u SAD-u, za razliku od npr. Njemačke u kojoj je prodaja e-knjige u 2010. imala udio od tek 0,5%?
Prije svega potrebno je znati da se u SAD-u brojke prodanih čitača e-knjiga mjere u milijunima. Samo je Apple svoj iPad od travnja do prosinca 2010. godine prodao u 15 milijuna primjeraka, čime je znatno premašio sveukupnu dotadašnju prodaju Kindlea, čitača knjiga zahvaljujući kojem danas Amazon čvrsto drži primat u prodaji e-knjiga u svijetu.
Naravno, tu je i Amazon sa svojom agresivnom politikom i metodama uništavanja konkurencije kroz politiku niskih cijena, a istovremeno jača udio i Appleovog iBookstorea, kao i Googlea koji jednako tako ima svoju strategiju (trenutno i problem) kako odrezati što veći dio kolača (dugoročno i najveći).
Najveći "zemaljski" američki knjižarski lanac Barnes & Noble imao je dovoljno pameti i zauzeti svoj dio tržišta e-knjige, pa je (za sada) izbjegao sudbinu konkurentskog Bordersa koji se s izazovima ®evolucije digitalnih formata nije znano nositi, što ga je između ostalog (preskupi kvadrati preambiciozno zamišljenih mega-knjižara... halo, čita li netko ovo?) odvelo u nedavno proglašeni bankrot.
Za Hrvatsku se trenutno nagađa da je tek nešto više od 5 000 iPada ili nekih drugih tableta u rukama potencijalnih kupaca e-knjige, i jasno je da tek u onom trenutku kada će posjedovanje nekog e-čitača ili još prije tableta (iPad, Galaxy Tab, Flyer...) u brojkama primjerljivima broju tzv. pametnih telefona na hrvatskom tržištu mobilnih proizvoda i usluga, moći započeti i konkretnija prodaja e-knjige u Hrvatskoj. Naravno, e-knjige je moguće čitati i na relativno velikim (ili malim, kako vam drago) zaslonima sve naprednijih pametnih telefona, no teško da će se netko odlučiti i platiti za e-knjigu a čitati je na ipak nedovoljno komfornom zaslonu svog telefona, ili svog "klasičnog" stolnog računala / prijenosnika.
Međutim, pitanje e-knjige nije samo pitanje tehnološke infrastrukture (čak i pod nerealnom pretpostavkom da su se Hrvatska toliko uželjela knjige & čitanja da će promjena formata knjige donijeti Big Bang knjige) već i uređenosti tržišta tj. jasne strategije svih sudionika u tzv. lancu knjige prema e-knjizi, a takvo što u Hrvatskoj za sada još uopće ne postoji.
Prije nego li pojedini nakladnici krenu "grlom u jagode" u vječnoj želji da budu prvi & najveći, trebala bi svima biti jasna strategija oko nekoliko bitnih elemenata kao što su cijena e-knjiga (kolika će ona biti u odnosu na klasična tiskana izdanja); kako će se regulirati pitanje naknada autorima i prevoditeljima; što će biti s PDV-om na e-knjigu; kako će se riješiti pitanje posudbe e-knjige u knjižnicama i dr.
Trebalo bi porazmisliti i o nečemu o čemu se i u svijetu sve više razmišlja - problemu piratizacije e-knjige. On trenutno još nije izražen kao u slučaju piratizacije glazbe ili filmova, ali je knjiga tu čak i u osjetljivijem položaju jer ne raspolaže komercijalnim nadomjestkom kao što su glazbenoj industriji koncerti, prodaja popratnih trica i sl. Postojeći sustav zaštite e-knjige je probijen, i ne treba gajiti iluziji da će netko smisliti takvu DRM zaštitu koju vješti hackeri neće doživjeti kao novi izazov i kao takvu je brzo probiti. U siromašnijim zemljama kao što je danas Hrvatska piratizacija e-knjige mogla bi biti i izraženiji problem jer nedostatak novca u novčaniku prosječnog knigoljupca mogao bi nadjačati etičku dilemu u glavi, a ionako se na ovim prostorima krađa (pre)skupe knjige nikada i nije doživljavala kao prava krađa.
Dakle, ako su hrvatski nakladnici (knjižari, autori...) išta naučili u proteklih dvadesetak godina onda bi to trebalo biti da nedostatak bilo kakve suvisle poslovne strategije dovodi do kolapsa u kakvom su danas, dobrim dijelom i zbog svoje neorganiziranosti i bezidejnosti vezano uz temeljne principe organiziranja tržišta knjiga. Ponoviti iste greške i s e-knjigom bilo bi, u najmanju ruku, glupo.