Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 12.09.2014.

David Stevenson : 1914.-1918.: Povijest Prvog svjetskog rata

Prvi svjetski rat evropska je prakatastrofa. Bez njega je nemoguće razumijevanje Drugog svjetskog rata, s kojim tvori povijesnu cjelinu. Ali također, Prvi svjetski rat je i poveznica između Drugog svjetskog rata i nacionalizma, kolonijalizma i imperijalizma XIX stoljeća. Ovo potonje čini se vrlo značajnim u prvim desetljećima XXI stoljeća.

Jasno je kako je Prvi svjetski rat utjecao na Drugi. No rat 1914.-1918. nije nastao iz ničega. Njegovi korijeni nalaze se u XIX stoljeću. Na taj način Prvi svjetski rat povezuje nacizam i Holokaust s rasizmom i nacionalizmom imperijalne i kolonijalne ere. Zašto je ovo važno naglasiti? Nacizam i fašizam doživjeli su poraz i jedinstvenu osudu, a antifašizam je temelj suvremenog Zapada. Međutim, istu takvu proskripciju i ideološku kontra-identifikaciju nije doživio i imperijalizam i kolonijalizam XIX stoljeća, premda je posrijedi nacionalistička i rasistička politika koja s nacizmom čini jedinstveni ideološko/povijesni sklop. Dapače, suvremeni neokolonijalizam njegov je legitimni ovodobni nastavak.   

Na sreću, stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata donijela je pregršt tekstova o uzrocima rata, povodu rata, njegovim brojnim lokalnim aspektima, i njegovom nasljeđu. I na HRT-u (emisija „Treća povijest", serija „U Evropi") i u pisanim medijima (posebice na internetskim portalima) mogli smo pratiti vrlo zanimljive rasprave o historiji Prvog svjetskog rata. Kruna toga sada je jednosveščana povijest Prvog svjetskog rata "1914.-1918.: Povijest Prvog svjetskog rata" britanskog povjesničara Davida Stevensona. Ujedno, prva takova sveobuhvatna povijest nakon Pierre Renouvinove „Evropske krize i Prvog svjetskog rata", na hrvatskom objavljene 1965. (originalno izdanje 1934.), a koja se pedeset godina koristi kao temeljni sveučilišni udžbenik.

Prvi svjetski rat provocira mnoga povijesna i politička pitanja. Kod nas je središnje pitanje - je li Austro-Ugarska bila „trula" državna tvorevina čiji je raspad bio neminovan, ili je bila napredna država (uzorne birokracije, reformističkog potencijala, i svjetske prijestolnice) čiji je nestanak povijesna retardacija za većinu zemalja nasljednica. U pozadini tog pitanja je legitimnost rušenja Austro-Ugarske, te legitimnost obiju Jugoslavija. Dakle, ulog je još uvijek vrlo velik. Pitanja Austro-Ugarske odnosi se na vruće pitanje Jugoslavije i njenog raspada - to jest, na pitanje „je li Jugoslavija bila trula tvorevina".

David Stevenson se kao britanski povjesničar ne bavi tom temom. Za njega je središnje pitanje Prvog svjetskog rata je li Njemačka glavni krivac za rat, te da li je bila povijesna nužnost poraziti njemački militarizam. To su ujedno i dva glavna pitanja koja proizlaze iz Prvog svjetskog rata. Pitanje odgovornosti za rat je vrlo kompleksno. Razlozi njegova početka jedni su od najvećih historiografskih misterija. Nizozemski novinar i povjesničar Geert Mak kaže da je rat započeo jednostavno zato jer se skupila energija za njega. Nasljednik Franje Ferdinanda se slikovito izrazio rekavši da je rat generalima bio ono što je trapez akrobatima. Sam Lloyd George, britanski ratni premijer, u svojim je memoarima ustvrdio da je razlog rata - slučaj.

No Stevenson upire prstom u Njemačku i u dva milijuna vojnika koji su u ljeto 1914. kroz Belgiju jurnuli prema Francuskoj. Glavni oslonac pritom mu je njemački povjesničar Fritz Fischer i njegovo djelo „Posezanje za svjetskom moći: Politika ratnih ciljeva Carske Njemačke 1914.-1918.". Kada je objavljena 1961. godine knjiga je u Zapadnoj Njemačkoj izazvala „sablazan", i kako piše Stevenson, „sama po sebi postala povijesni događaj".

Prema Fischeru, berlinska vrhuška nije tek htjela lokalni balkanski rat, već je svjesno riskirala kontinentalni sukob. Vojni i politički vođe, uz podršku poslovnih i intelektualnih elita, stremili su globalnoj moći, kontinentalnoj dominaciji i prekomorskoj ekspanziji. Ti ciljevi bili su dio kontinuiteta započetog devedesetih godina XIX stoljeća kada je formulirana agresivna Weltpolitik, a koji se nastavlja sve do nacističkog rasizma.

Stevenson ističe da Fischer precjenjuje konsenzus berlinskih elita i podcjenjuje sličnost između njemačkih i savezničkih ratnih ciljeva. No njegova osnovna teza odolijeva kritikama. I još važnije „Fischerova kontroverzija" narušila je dotadašnji „revizionistički konsenzus" koji je Njemačku pokušavao abolirati od krivnje. Posljedica je bila promocija intelektualnog pluralizma na zapadnonjemačkoj intelektualnoj sceni i društvu u cjelini, što je - a ovo je najvažnije - „moglo njemačke susjede privoljeti da pristanu na ujedinjenje kada se za to stvore povoljne okolnosti".

Jednako zanimljivo Stevenson raspliće i pitanje njemačkog militarizma. Prema njemu „da je Njemačka pobijedila u ratu lako i brzo (što bi se, vjerojatno, dogodilo da Britanija nije stupila u rat), izazov novih hazardnih odluka bio bi sve veći. Vjerojatna posljedica bila bi Zapadna Evropa pod dominacijom Njemačke koja bi bila u napetim odnosima s Britanijom, koji bi pak, prije ili poslije, kulminirali u ratu." Također, da Njemačka nije započela neograničeni podmornički rat  (čime je za neprijatelja stekla Ameriku, odlučujući faktor u porazu), iz rata je mogla izići pod znatno povoljnijim uvjetima. No i to bi daljnji sukob samo odgodilo. Njemački militarizam bio je vrč koji je išao na vodu dok se nije razbio.

I tako Stevenson bistri neke evropske i globalne aspekte Prvog svjetskog rata; ako već ne balkanske. Mora se napomenuti da je usprkos golemom opsegu knjige (gotovo tisuću stranica teksta i priloga) ovo sažeta povijest, bez previše prostora da se ulazi u dublje aspekte lokalne povijesti. Pitanje Zapadnog Balkana i Austro-Ugarske usprkos Sarajeva i Gavrila Principa za Stevensona je sekundarno, marginalno pitanje. To je vidljivo i po mjestu koje Zapadni Balkan dobiva u globalnoj povijesti, ali i po brojnim Stevensonovim greškama, a koje prevoditelj Vuk Perišić neumoljivo detektira.

Kada piše o raspadu Austro-Ugarske Stevenson brka datume, pojednostavljuje zbivanja, očito ne mareći mnogo za ovdašnja događanja. Jasno je da nešto tretira kao središte a nešto kao periferija, i da knjigom vlada određeni „imperijalni" diskurs. No s druge strane to je djelomično i razumljivo - ne samo iz pozicije središnjih pitanja Prvog svjetskog rata, već i povjesničareve jezične, obrazovne i kulturološke određenosti.

Uglavnom, ne možemo Stevensona samo hvaliti, iako je ovo (po mnogočemu) velika knjiga, sasvim solidna osnova za uvide u rat koji je povijesno mnogo značajniji nego što mu se to općenito priznaje.

 
David Stevenson: "1914.-1918.: Povijest Prvog svjetskog rata"
Preveo Vuk Perišić

Fraktura, 2014.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –