Disput priprema nove naslove

Nakladnik koji se jednim dijelom specijalizirao za manje komercijalna, ali vrlo vrijedna izdanja izdanja s područja filologije i teorije/povijesti književnosti, uskoro objavljuje nekoliko noviteta:

- zbirku eseja, znanstvenih radova i osvrta Lade Čale Feldman «Femina ludens», koje objedinjuje ideja hibridnih spojeva, kako kada su u pitanju discipline – filologije, teatrologije i antropologije, tako i kada su u pitanju njihova analitička poprišta, od rituala preko kazališta do suvremenih medija, a napose uži tematski fokusi – figure "onkraj ljudskog", među kojima dominira naslovom apostrofirana slika metamorfične žene u igri – od osporavane djevojke promjenjive boje kože u korčulanskoj moreški, preko vanzemaljskom maskom izobličene Mire Furlan do ćudljivo preispisanih junakinja suvremene hrvatske (post)dramatike kao što su arhetipska Medeja ili Gloriana;

- knjigu Tvrtka Vukovića «Svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši», prvu sustavnu, metodološki utemeljenu, ambicioznu i provokativnu studiju o pjesništvu kvorumaške grupacije, koja u svoje središte ne stavlja opis poetika pjesnikâ te grupacije u klasičnom smislu riječi, što bi značilo da se detektiraju konstitutivni elementi pojedinačnih poetika da bi se tako došlo do "skupne" makropoetike. Vuković je odabrao drugačiji rakurs: supostavlja utjecajne teorijske koncepte subjekta, diskurza, slobode, etike itd. pjesničkim praksama začetim osamdesetih godina oko časopisa i biblioteke Quorum. U razvedenoj interpretacijskoj de/konstrukciji Derrida, Lacan, Foucault, De Man i dr. postali su važnim svjedocima lirskih pustolovina Anke Žagar, K. Bagića, B. Čegeca, M. Mićanovića, D. Rešickoga i drugih kvorumaša koji – kako veli Vuković – znaju da nisu kvorumaši;

- knjigu Kristine Peternai «Učinci književnosti» koja bavi se jednim od središnjih problema suvremene teorije pripovijedanja: etičko-političkom dimenzijom pripovjednih tekstova. Pokušava se dati odgovor na pitanje može li se, i kako, govorom i pismom djelovati, proizvoditi materijalne učinke, utjecati, pa i manipulirati recipijentom. Drugim riječima, istražuje se utjecaj književnosti na tvorbu identiteta i prirodu subjekta. Istraživanje polazi iz teorijskog diskursa britanskog filozofa J. L. Austina koji je potkraj pedesetih godina, sumnjajući u tradicijsko poimanje jezika prema kojem je osnovna karakteristika svakog iskaza bila je li on istinit ili lažan, naglasak premjestio na komunikacijsku dimenziju jezika i uveo pojmove konstativa i performativa;

- knjigu Cvijete Pavlović «Priča u pjesmi», monografsku studiju o pripovjednim postupcima u epskoj poeziji Augusta Šenoe, najvećeg majstora pripovijedanja u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti, književnika o kojemu se navodno sve zna, ali ga sada, očito, valja promatrati u novom svjetlu. Autorica pokazuje da je Šenoa, razlikujući pripovijedanje istih sadržaja u stihu i u prozi, povukao granice među književnim vrstama i na taj način učvrstio izgled bogate žanrovske mreže hrvatske književnosti 19. st. Knjiga donosi komparativne analize Šenoina odnosa s domaćim prethodnicima, Stankom Vrazom, Petrom Preradovićem i Ivanom Mažuranićem, kao i sa suvremenicima, te posebice europskim autoritetima i prolaznim popularnim modernim autorima;

- zbirku pjesama «Kristalni aed» (Poetska gerila) kojom se etablirani kajkavski pjesnik Ivo Kalinski predstavlja sa 54 dosad neobjavljene štokavske pjesme. No i u njima prevladava estetika negacije, crnoga, poništavajućeg, intimizacija i emotivizacija sarkazma, ritmiziranje egzistencijalističke i nihilističke tjeskobe, poznata iz njegovih antologijskih kajkavskih stihozbirki Pha kaj i Valctakt i lajno. Već samim naslovom, zazivajući praksu starogrčkih aeda (aed = starogrčki pjevač, stvaralac epskih pjesama), autor programatski artikulira povratak pjesništva u njegov ishodišni, neposredni model zajedništva glazbe i riječi.

Drago nam je da Disput ne posustaju u svojoj već prepoznatljivoj uređivačkoj koncepciji.