Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 18.02.2013.

Gordan Pandža : Potraga za Sophiom
Održava se
01.01.1901.

Knjiga Gordana Pandže "Potraga za Sophiom" "osuđena" je na nevidljivost. Nema ta sudbina posebne veze s krizom nakladništva, padom kupovne moći i smanjenim interesom za knjigu (posebno onu hrvatskih autora) koliko ima veze s krajnje neobičnom i nesvakidašnjom pozicijom koju ista ima unutar diskursa suvremene hrvatske književnosti. Sudbina joj ne bi bila puno bolja čak ni u onim danima dok se o hrvatskoj književnosti intenzivno pisalo u danas praktički nepostojećim kulturnim rubrikama dnevnih novina.

Jednostavno kazano, riječ je o tekstu koji se opire jednostavnoj klasifikaciji i marketinškoj transformaciji čime je u startu onemogućena jednostavna eksploatacija njegovog sadržaja. Pandžina knjiga ne razglaba o bilo kojem aspektu devedesetih, ne priča o bilo kojem aspektu Jugoslavije, ne polemizira sa svakodnevnom suvremenošću, ne donosi priče iz kvarta, sela ili nekog drugog oblika margine, nije ni roman, ni poezija, ni zbirka kratkih priča nit' išta što bi već po strukturi ili temi lako pronašlo svog sugovornika u obliku čitatelja.

Podnaslov Pandžine knjige - Roman o duhovnoj reintegraciji - daje, doduše, naslutiti svojevrstan potencijal za marketinšku transformaciju no već prvih nekoliko redaka knjige jasno ukazuju na to kako Pandžine ideje o duhovnosti, reintegraciji i njihovom poetskom oblikovanju ni na koji način ne korespondiraju s popularnim, jeftinim, instant-porukama iz radionica likova poput Williama P. Younga, Paula Coelha, Brune Šimleše ili Mirjane Krizmanić. Da je "Potraga za Sophiom" objavljena prije trideset-četrdeset godina, naišla bi vjerojatno na primjereniji odjek.

Tih je godina, zahvaljujući Vesni Krmpotić i kultnoj antologiji indijske poezije "Hiljadu lotosa", kao i pionirskim indološkim radovima Čedomila Veljačića i Rade Iveković došlo do porasta interesa za istočne duhovne tradicije, ne-biblijsku simboliku, ne-europske književne forme i filozofske sisteme. Unutar takve kulturne konstelacije, knjiga poput "Potrage za Sophiom", sazdana od teorijskog promišljanja filozofije i mitologije istočne i zapadne tradicije te intimnih refleksija o duhovnom putovanju i potrazi za središtem Bića proizašlih iz dvadesetogodišnje prakse istraživanja istočnih i zapadnih puteva samospoznaje, ne bi prošla neprimjećeno.

Činjenice da se vrijeme promijenilo svjestan je i sam Pandža pa na početku same knjige donosi glosar pojmova, svojevrsni rječnik simbola od kojih je izgrađeno ovo tekstualno zdanje.  Po pitanju uvodnog glosara ne mogu sa sigurnošću tvrditi je li riječ o promišljenoj strategiji kojom se „neiniciranima" (mlađim, novim il' nadolazećim čitateljima) olakšava uranjanje u tekst ili o posljedici uvjerenja proizašlog iz deziluzioniranog promatranja svijeta oko sebe i kvalitativnog sadržaja semantičkog polja kojeg uobičajeno nazivamo 'općom kulturom'. No, čim autor osjeti potrebu objašnjavati pojmove poput 'ahasver', 'Ahriman', 'Ormuzd', 'fraktal' ili 'mimeza', možemo zaključiti kako je "nešto trulo u državi Danskoj".

S druge strane, u postupku "objašnjavanja" teksta i rasvjetljivanja njegove simboličke mreže, možemo pročitati svjesno odustajanje od drevne prakse buddhističkih i zen-buddhističkih redovnika koji su na pitanja svojih znatiželjnih učenika redovito odgovarali na polovičan način smatrajući kako odgovor ne smije nadilaziti razinu pitanja. Pandžu ne zanima dodatno mistificirati iskustvo procesa reintegracije zaklanjanjem iza neprohodne šume hermetičkih simbola. Pandža prije svega želi jezikom prenijeti iskustvo duhovnog putovanja u onoj mjeri koliko je to, zbog same prirode tog instrumenta, već moguće.

Priča o procesu duhovne reintegracije u Pandžinom je tekstu ostvarena uz pomoć labavog narativnog okvira. U osvit konačnog sukoba Ahrimanovih i Ormuzdovih falangi, pod sjenom zidina Babela, u životu slikara Teofila Noja odvija se intimna drama. Njegova životna družica Maya, zanesena riječima i praksama mladog revolucionara Janusa koji prvi juriša na barikade pred Babelom, odlazi od njega i razvrgava njihovu dugogodišnju vezu. Nepovjerljiv prema bilo kakvom obliku revolucije, napušten od dugogodišnje drúge, Teofilu Noju ne preostaje ništa drugo doli, metodama koje su mu dostupne, pokušati izgraditi novi identitet i pronaći svoje mjesto u svijetu ili izvan njega. Ovaj labavi pripovjedni okvir izražene paraboličnosti, Pandži služi tek kao „neobavezni" uvod u srž projekta. Romaneskna naracija, podnaslovu unatoč, tu je tek poput začina koji ne doprinosi posebno okusu, al' se lijepo vidi na tanjuru.

Srž "Potrage za Sophiom" je parabola o "individuaciji ili psihološkom procesu kojim se čovjek oslobađa tame osobnog i kolektivnog nesvjesnog te raste naviše, k svjetlu svijesti, k ličnoj cjelovitosti, k svome Prvobitnom licu". Tekst kombinira poučke i metode Jungove analitičke psihoterapije s poučcima i metodama vedantinsko-buddhističke tradicije i kršćanske kontemplacije. Ovaj metodološki eklekticizam rezultira svojevrsnom jezičnom mapom, razbašurenim glosarom, pokušajem lingvističkog (tj. racionalnog) opisa "procesa koji se, paradoksalno, ne može razumjeti prije nego se iskusi". Pandžina knjiga na svojevrstan način funkcionira poput I-chinga, kineske "knjige promjena", pri čemu "magiju" heksagrama zamjenjuje "magija" strofa.

Premda čvrsto strukturirana (knjiga slijedi Jungovo tumačenje simbola mandale, pa tako nudi "četiri ulaza" na put prema središtu Bića - psihološki, kozmološki, umjetnički i mistički), Pandžina se knjiga otvara u slojevima, ovisno već o karakteru čitatelja. Kako baštinici kulture Zapada gaje određenu nepovjerljivost prema iracionalnim metodama spoznaje (iako broj deklariranih katolika nameće i neke drugačije zaključke), pristanak na Pandžin projekt u totalitetu može se pokazati kao preveliki zalogaj. No, kako Pandža i sam nije veliki sistematičar, tvorac apsolutnih i nepogrešivih Sustava, tako se i od čitatelja očekuje aktivno sudjelovanje, preslagivanje, preuzimanje "korisnih" i odbacivanje "nekorisnih" dijelova knjige. "Potraga za Sophiom" tek je jedna od varijanti Puta, poetski putopis u kojem je sintetizirano višegodišnje putovanje duhovnim obzorima Europe i Azije.

U kontekstu književnosti koja je tradicionalno okrenuta više ili manje aktivnom tj. aktivističkom promatranju svijeta oko sebe, književnosti koja neprestano nastoji zauzeti poziciju društvenog korektiva, Pandžina knjiga sumnjivo korespondira s onom rečenicom iz Evanđelja po Mateju koja govori o trunju i brvnima u očima. Dok će neki u tome nesumnjivo vidjeti naznake društvene neodgovornosti, opasnog i nesvrhovitog povlačenja od svijeta (što, u konačnici, Zapadna filozofija i zamjera buddhističkim učenjima), drugi će u tome vidjeti potvrdu onoga što već duže vremena naslućuju - potvrdu toga da se diksurs religije, misticizma i dubinske psihologije ne iscrpljuje u jeftinim, huškačkim govorima sa oltarâ ili u instant-poučcima korporativnih strategija human resourcesa.

To je možda i najvažniji "poučak" ove knjige. Poučak koji se u neprekidnom nadvikivanju radikalne ljevice i radikalne desnice često izgubi iz vida.          


Gordan Pandža: "Potraga za Sophiom"

Škorpion, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –