J. M. Coetze – Elizabeth Costello
To eat or not to eat! Jesti ili ne jesti? To će možda biti jedno od glavnih pitanja XXI stoljeća. U stoljeću u kojem će svjetska populacija preći brojku od deset milijardi siromašni i gladni stanovnici «trećeg svijeta» pitati će se da li za njih ima hrane - je li im uopće suđeno da jedu. Istovremeno, stanovnici bogatog, liberalnog Zapada pitati će se da li jesti ili ne jesti hranu životinjskog podrijetla. To jest, je li moralno masovno ubijati i jesti druga živa bića ili ne?
Ta dva pitanja – pitanje prehrane svjetskog stanovništva, te pitanje moralnih implikacija ljudskog jelovnika – ujedno bi mogle biti i ključne ekonomske stavke XXI stoljeća. Ne samo zbog potrebe višestrukog povećanja proizvodnje hrane, već i zbog potencijalnog postepenog isključivanja iz tog procesa mesno-prerađivalačke industrije.
U «Oslobađanju životinja» (1975.) Peter Singer je moralni problem životinjskih prava i svakodnevnog masovnog uzgajanja životinja za klanje stavio u kontekst zapadnog liberalizma i njegove postepene društvene liberalizacije. Počelo je s oslobađanjem crnaca, nastavilo se u XX stoljeću s oslobađanjem žena i oslobađanjem manjinskih grupa poput homoseksualaca – a u XXI stoljeću na red će doći i životinje: takva je logika liberalnog društva... Dapače, društva za zaštitu životinja koja su nastala u XIX stoljeću zapravo su osnovali isti društveni aktivisti koji su osnovali društva za ukidanje ropstva i za žensko pravo glasa. Pa ispada da je «oslobađanje životinja» jedno od tradicionalnih tendencija liberalnog društva i njegovih aktivista.
Južnoafrički nobelovac J.M. Coetzee o čovjekovom odnosu prema životinjama pisao je u «Sramoti» (za kojeg je dobio drugog Bookera). "Elizabeth Costello" zasebno obrađuje tu temu kroz dva predavanja – «Filozofi i životinje» i «Pjesnici i životinje» - koje je Coetzee održao na Sveučilištu Princeton 1997./98. Oba teksta fikcionalni su prikaz predavanja ugledne australske romansijerke po imenu Elizabeth Costello na nekom američkom sveučilištu.
Elizabeth Costello je nešto poput filozofske miss Marple. U poznim godinama ona putuje svijetom i u kratkim diskusijama rješava razna suvremena pitanja. Na predavanju u Massachusettsu govori o realizmu. Na kruzeru koji plovi prema Antarktiku predaje o romanu u Africi. U Amsterdamu drži predavanje o literaturi i problemu zla, a u Južnoj Africi sa sestrom ima izvanrednu raspravu o vjeri i humanizmu, Bogu i antičkoj Grčkoj. Ipak, ključna su poglavlja o «Životu životinja».
Ispisujući malo remek-djelce o životinjskim pravima Coetzee uspoređuje čovjekov odnos prema životinjama s holokaustom; negira razum kao bitak čovjeka i bitak univerzuma; navodi da su bogovi izmišljeni kako bi se krivnja za ubijanje životinja prebacila na njih; te ističe suosjećanje kao način povremenog sudjelovanja u bitku Drugog.
Unutar tih temeljnih stavova Coetzee navodi da bi briga za prava životinja mogla još više povećati jaz između Zapada i ostatka svijeta. «Sve dok imamo pristup nekoj etičkoj univerzaliji koja je drugim civilizacijama nepoznata i dok je njima pokušavamo raznim propagandnim, čak i ekonomskim sredstvima nametnuti, sve dotle ćemo nailaziti na otpor, a taj će otpor biti opravdan. Blagost prema životinjama tek je nedavno postala društvenom normom, tijekom posljednjih stopedeset ili dvjesto godina, i to samo u jednom dijelu svijeta.»
Ostatak svijeta na koji se ovdje misli prvenstveno je muslimanski svijet. Recentni «sukob civilizacija» time bi dobio neočekivanu dimenziju. Coetzee navodi kako se vjerske zajednice često odlučuju definirati kroz prehrambene zabrane. Muslimani ne jedu svinjetinu, hindusima su krave svete životinje... Zalaganjem za prava životinja i Zapad definira samoga sebe kao «liberalne vjernike». «Oslobađajuće» društvene tendencije tu se spajaju s arhetipskim obrascem različitosti - a rezultat je potencijalna globalizacijska sila prvog reda; ravna konzumerizmu, emancipaciji žena, seksualnoj revoluciji ili sekularnom društvu.
«Oslobađanje životinja» je suđeno Zapadu. Ono predstavlja njegovu liberalnu prirodu, ali i njegovu globalizacijsku narav. No u tome tko će što jesti u XXI stoljeću – to jest tko će se definirati time što neće jesti, a tko time što neće imati što za jesti – leži i ekonomski problem. Banalan koliko i pragmatičan. Ne samo da bi se dubljim mijenjanjem prehrambenih navika morala stubokom promijeniti čitava zapadna prehrambena industrija, već je pitanje gdje bi bilo mjesto životinja u takvom gospodarskom sustavu.
Negdje na samom rubu Coetzeeovih predavanja nalaze se i slijedeća pitanja. Tko bi uzdržavao životinje koje nemaju ekonomsku rentabilnost? Tko bi platio cijenu zbrinjavanja stotinu milijuna svinja, ovaca i krava, i milijardu pilića? Bogati ili siromašni?... Odnosno, da li bi oslobađanjem životinja Zapad samo još više zasužnjio svoje globalizacijske kolonije?
(Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )