Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 30.08.2013.

Jean Van Hamme & William Vance : XIII
Održava se
30.08.2013.

Statistika tvrdi da je 1984. godine morao postojati barem jedan klinac koji je, prelistavši časopis Spirou, zastao na kvadratima iscrtanima rukom Williama Vancea koji su prikazivali kućicu uz plažu, zapjenjeno more i ljudsko tijelo položeno na hridine. Mogao je taj klinac imati deset, petnaest godina (koja godina više ili manje ne pravi veliku razliku) i  mogao se - jadnik - sasvim lako navući na strip koji ni nakon više od dvadeset godina od tog trenutka neće biti priveden kraju. Bio je to jedan od takvih stripova. Jedan od onih prolaza u zemlju čudesa u kojeg upadnete kao balavi klinjo, a izronite kao odrastao čovjek sa ženom, djecom i kreditima.

Strip ima tu nezgodnu manu da mu junaci rijetko, ako uopće, stare pa čovjek ni ne primijeti da je od te spomenute uvodne scene do danas prošlo par godinica, da svijeta ograđenog Zidom više nema, da nema više ni Tornjeva Blizanaca te da su i Van Hamme i Vance napustili serijal prepustivši ga Yvesu Senteu i Juriju Žigunovu. Ništa od toga te sad već davne 1984. nije tom klincu bilo na pameti. Izgledao je taj strip poput svakog drugog onodobnog stripa. Imao je junaka, misteriju, akciju i barem jedan cliffhanger. O krajevima i godinama se u određenoj dobi uglavnom ne razmišlja.

No, krenimo redom. Sve je počelo 1939. u Bruxellesu, osam mjeseci prije no što će Hitlerove trupe napasti Poljsku. Tamo se i tada, naime, rodio Jean Van Hamme koji će s vremenom izrasti u tvorca najtiražnijih naslova u Francuskoj. Neko se vrijeme bavio marketingom, a potom se u dvadeset devetoj prihvatio rada na erotsko-mitološkom stripu "Epoxy" (crtao ga je Paul Cuvelier). Marketinga se ostavio '76. nakon čega se u potpunosti posvetio pisanju, a samo godinu dana kasnije, u suradnji s poljskim wunderkindom Grzegorzom Rosinskim, piše kapitalno djelo epske fantastike u stripu i naziva ga "Thorgal". Uspjeh "Thorgala" lansira i Van Hammea i Rosinskog u stratosferu, među zvijezde europskoga stripa. Van Hamme se neće zaustaviti na jednome projektu i nastavit će održavati svoj zvjezdani status serijalima poput "Largo Winch" i "Gospodari ječma". Sredina osamdesetih ipak ga zatiče duboko uronjenog u avanture misterioznog lika s viškom identitetâ, prepoznatljivog po tetovaži rimskog broja XIII na ključnoj kosti.

Generacija stripaša i teoretičara stasala devedesetih zamjerât će Van Hammeu na mnogim stvarima. Stripaši će isticati kako ga je podupirala marketinška mašinerija velikih izdavača zbog čega nikad nije odustao od šablonske, financijski uspješne formule. Teoretičari će ga napadati teškom artiljerijom proglašavajući cjelokupni Van Hammeov rad "odvjetkom neoliberalne politike u kojemu se slavi maskulina kontrola i u kojemu su žene tek ukrasi muškoj moći što ga pak čini savršeno prilagođenim egzotičnoj, inače maskulinoj, subkulturi čitača stripova". No, osamdesetih je priča o Van Hammeu ipak bila malo drugačija. Kad se tih godina govorilo o Van Hammeu, govorilo se o neprikosnovenom scenarističkom kralju franko-belgijske scene. Pretendenata na tron gotovo da i nije bilo.

"XIII"
nastaje kao svojevrsna prerada motiva romana "Bourneov identitet" američkog romanopisca Roberta Ludluma. Van Hamme kombinira špijunski milje, političku intrigu (uglavnom fokusiranu na unutrašnje i vanjske poslove SAD-a, od atentata na Kennedyja do rasta i jačanja američke desnice), akciju i obiteljsku dramu, a sve skupa rezultira pomamom publike i golemom nakladom koja se mjeri u stotinama tisuća primjeraka. Par desetljeća kasnije, situacija se nepovratno mijenja. "XIII" je još uvijek popularan strip, no također je strip koji je ostao zatvoren unutar vlastitog žanrovskog svijeta i vlastite pripovjedne strukture. Konzumenti popularne kulture koji su od stripova poput "XIII" tražili uzbudljive, dinamične i spektakularne priče dobili su mnoštvo istih u drugim medijima. Televizija, računalne igre i filmovi suvereno su zavladali nišom, a stripovi poput XIII su ostali zatočeni u vremenu - nedovoljno moderni i nedovoljno zanimljivi da bi mogli konkurirati navali sličnih ili istih, daleko spektakularnijih, narativa iz drugih medija.

Kada ga se pogleda iz današnje perspketive, u "XIII" je teško pronaći išta više od svojevrsnog retro-štiha ili - kako to kaže jedan od zlobnijih interetskih komentatora - kataloga odjeće minulih dekada. No, pozorniji pogled na suvremenu strip produkciju sličnoga tipa otkriva da Van Hammevi poučci o pripovijedanju stripom još uvijek vrijede i da je dio autora ispekao zanat čitajući upravo ove stranice. Možda je sredinom osamdesetih "XIII" i započeo kao jedan sasvim običan strip s pištoljima i intrigama. U međuvremenu se pretvorio u naslijeđe.

Na ovim je prostorima "XIII" objavljivan nekoliko puta, nikad do kraja i nikad kako se spada. Najprije za vrijeme Jugoslavije u Gigantu (6 albuma) i Superu (3 albuma), nakon čega u izdanju Bookglobea izlazi sedmi album - "Noć trećeg kolovoza" - da bi potom srpski Marketprint objavio devetnaest albuma u crno-bijeloj varijanti. Godine 2008. objavljivanje stripa ponovno preuzima zagrebački Bookglobe koji do danas izdaje četiri integrala (dvanaest albuma). Kako se osnovna saga sastoji od 19 albuma čini se da bi hrvatska scena u dogledno vrijeme konačno mogla dočekati kompletni prijevod jednog od najpoznatijih i najprodavanijih europskih stripova osamdesetih.

Zahtjevniji čitatelji neće se posebno oduševiti, no ljubitelji klasične akcijske avanture doći će na svoje. U neku ruku, proći će i bolje od Francuza. Da danas počne slijediti život misterioznog pojedinca kodnog imena XIII, onaj bi hipotetski čitatelj s početka teksta, pretpostavimo li ujednačen ritam izdavanja, do „kraja" došao s petnaest ili dvadeset godina. Možda se na prvu to i ne čini k'o bitna stvar, no s petnaestak godina još uvijek je moguće prepustiti se pripovjednoj magiji Jeana Van Hammea i pomalo krutim fizionomijama Williama Vancea bez nekih posebnih očekivanja.

U kasnijim godinama ta nam sposobnost polako nestaje s repertoara.       

 

Jean Van Hamme & William Vance: "XIII"

Bookglobe, 2012.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –