Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 12.01.2016.

Jonathan Franzen : Čistoća

Jonathan Franzen: Čistoća

Čistoća Franzen Jonathan

Jonathan Franzen je veliki suvremeni pisac, američki i svjetski. U to nema sumnje. To je dokazao i "Čistoćom", svojim posljednjim romanom. Tako je danas, no pitanje je što će Franzen biti za trideset godina. Što će Franzen biti 2050.? Kako bi njegove kvalitete, neki njegovi nedostaci, mogli izgledati u doglednoj budućnosti? Pokušajmo se načas teleportirati u svijet o kojem danas pišu pisci znanstvene fantastike i od tamo baciti pogled na književnika koji posljednjih petnaest godina predstavlja američki roman.

Simboličke 2050. trodimenzionalni pisači okrenuti će proizvodnju naglavačke, troškovi proizvodnje drastično će se smanjiti, predmeti će međusobno komunicirati internetom, roboti će mijenjati pelene starijima i nemoćnima (i usput čistiti nuklearna postrojenja) – a najcjenjeniji književnik kraja XX. i početka XXI. stoljeća biti će Lydia Davis i njene priče od jedne rečenice.

U tom vrlom novom svijetu Franzenova "Čistoća" dolaziti će iz vremena kada su twitter, SMS i Facebook statusi mrvili tekst, a romani bivali sve veći i veći. Jasno, u doba nazadovanja pismenosti književnost se morala vidjeti već i po svom obimu, knjiškoj debljini, a njena težina morala se osjetiti i na ruci. Kao što je digitalna animacija vratila na film hiperrealizam, tako je usitnjavanje teksta na društvenim mrežama hranilo sve veće i veće romane. Franzen je tu bio pri samom vrhu hranidbenog lanca. Interneta se odrekao, twitter i face javno prezirao, romane pisao dugo i naporno: svakom novom dodajući kojih stotinjak stranica ekstra. Nije u toj tekstualnoj megalomaniji bilo loše nakane. No diktat veličine, literarni size does matter, povlačio je pitanje bi li u takvoj književnosti jedan Camus sa svojim "Strancem" uopće dobio mjesto pod suncem. I što je uopće gola kvantiteta? Patetična potraga za kvalitetom koja izmiče? Trendovski must have? U idealiziranoj 2050. debele knjige više se ne povezuju se s velikom književnošću. Kvaliteta je oslobođena kvantitete. Tekst, književnost, je svugdje – kako nam je to otkrila Lydia Davis. Također, i ideologija je svugdje.

Simboličke 2050. trodimenzionalni pisači okrenuti će proizvodnju naglavačke, troškovi proizvodnje drastično će se smanjiti, predmeti će međusobno komunicirati internetom, roboti će mijenjati pelene starijima i nemoćnima (i usput čistiti nuklearna postrojenja) – a najcjenjeniji književnik kraja XX. i početka XXI. stoljeća biti će Lydia Davis i njene priče od jedne rečenice.


Niski proizvodni troškovi proizvodnje i niska cijena proizvoda potiču socijalni egalitarizam. Potrošačko društvo je u povlačenju. Postideološki konzumerizam uzmiče pred idealizmom novog prosvjetiteljstva. Književnost je na prvoj liniji tog preoblikovanja svijeta. Postideološka vremena kada je u fokusu književnosti bila tek obitelj, kao elementarna ćelija atomiziranog potrošačkog društva, sve više su prošlost. "Čistoća" nije passe samo po svom fetišu kvantitete, ona postaje anakrona i po svojoj tematizaciji obiteljskih odnosa. Franzenov roman nije ništa drugo doli redundantni kompendij djece bez očeva, i djece s disfunkcionalnim majkama. Taj motiv proteže se iz generaciju na generaciju, jednako pogađa oba spola, i naposljetku potire gotovo sve ostale dimenzije života.

Iz svega proizlazi da je u neoliberalnom potrošačkom svijetu početka XXI. stoljeća jedini stvarni problem čovjekove egzistencije i čovjekova mjesta u društvu bio njegov odnos s majkom, odnosno odsustvo njegova oca. Franzen je bio predvodnik te tematsko-svjetonazorske redukcije. Iako se u "Čistoći" doticao i problema nuklearnog oružja, i nekih drugih civilizacijskih pitanja, sve aspekte vremena nadkriljuju obiteljski odnosi kao jedina stvarnost egzistencije. A obiteljska kronika nameće se kao krovna romaneskna vrsta. Dapače, Franzen ne samo da isključuje čitav spektar različitih dimenzija ljudskog postojanja, već i pretjeruje u fabuliranju obiteljskim pričama, sklon je rubnim, ekscesnim slučajevima, i pritom sve neuvjerljiviji u osnovnoj psihologizaciji likova, pri čemu značaj njihove reprezentativnosti postaje nejasniji. Posebno to postaje očitim kako se roman privodi kraju, koji više pokazuje tendenciju raspadanja neko narativnog klimaksa.

U idealiziranoj 2050. debele knjige više se ne povezuju se s velikom književnošću. Kvaliteta je oslobođena kvantitete. Tekst, književnost, je svugdje – kako nam je to otkrila Lydia Davis. Također, i ideologija je svugdje.

Sloboda Franzen Jonathan
Neumjerena zona : Osobna povijest Franzen Jonathan

Vratimo se sada kući. U 2050. možda će Franzenova "Čistoća" biti tek literarni anakronizam, ali danas je ipak sasvim odličan/pristojan roman. Opsežnost romana nije zamorna, dapače "Čistoća" vuče na čitanje. Nekoliko paralelnih priča protežu se preko nekoliko kontinenata (Amerika, Evropa, Južna Amerika), od današnje Kalifornije, preko Istočne Njemačke iz pedesetih, sredine i kraja osamdesetih, Amerike šezdesetih, osamdesetih i devedesetih, pa opet do Bolivije današnjih dana. U osnovi roman prati tri obitelji u dvije generacije. Dvije američke obitelji, jednu nasljednika carstva mesne industrije, drugu srednjestalešku američko-njemačku obitelj, te jednu istočno-njemačku obitelj. No naglasak je na djeci i njihovim traumatskim odnosima s roditeljima. To tematiziranje disfunkcionalnih obiteljskih odnosa donosi nekoliko uspjelih portreta, mnoštvo zanimljivih situacija, i pregršt izvanrednih mikro-psihologizacija.

Obiteljska kronika nameće se kao krovna romaneskna vrsta. Dapače, Franzen ne samo da isključuje čitav spektar različitih dimenzija ljudskog postojanja, već i pretjeruje u fabuliranju obiteljskim pričama, sklon je rubnim, ekscesnim slučajevima, i pritom sve neuvjerljiviji u osnovnoj psihologizaciji likova, pri čemu značaj njihove reprezentativnosti postaje nejasniji.


Franzen je već pisao o konstrukciji identiteta, o konstrukciji para, i o braku, a sada se na to nadovezuje odnosom djece i roditelja. Obitelj zauzima središnje mjesto nacionalnog života i nacionalnog imaginarija; obitelj je u središtu literarnog fokusa i kao temeljna društvena institucija, i kao najzahvalnija narativna potka. Međutim ne govorimo više o tradicionalnoj obitelji. Mnogobrojne obitelji koje povezuju nekoliko generacija i uključuju širu rodbinu razbijene su na nuklearne obitelji. No i te uže obitelji (roditelji+djeca) nalaze se pod udarom. U "Čistoći" se prekidaju bračne veze, ali još i važnije, prekidaju se veze između roditelja i djece. Nuklearnu obitelj Franzen razlaže na subatomske čestice, na obiteljsku zajednicu majke koja ne želi kćeri otkriti tko joj je otac, ili obiteljsku zajednicu u kojoj otac nije ujedno i biološki otac.

Ali kako je u "Slobodi" Franzen rašivao obitelj samo da bi je ponovo spojio, tako u "Čistoći" koristi fragmente razbijenih tradicionalnih i nuklearnih obitelji da bi kroz njih projicirao neke temeljne oblike obiteljskog života. Naslovna Purity možda će odrastati bez spoznaje tko joj je otac i gdje se nalazi, ali zato će kroz odnos s majkom razvijati neke dubinske obiteljske osjećaje i vrijednosti. Poslužimo se onom standardnom postmodernističkom metaforom: glava Orfeja je odrubljena ali i dalje pjeva. Razbijena je tradicionalna obitelj, razbijena je i nuklearna obitelj, no obiteljski život, njegove traume i njegove vrijednosti, i dalje u najvećoj mjeri određuju naše živote.

Rekli smo, i u "Čistoći" kao i u prijašnjim Franzenovim romanima imamo gomilu viškova, pojednostavljenih linija priče, nepotrebnih rukavaca, predvidljivih rješenja, i polu-uvjerljivih likova. Iznova tu su i neke seksualne bizarnosti: ovoga puta Franzen stalno skreće pažnju na erekcije svojih muških likova, koje se pojavljuju svugdje i svagda, i za koje je teško naći neko ozbiljnije opravdanje.

U jednu ruku, "Čistoća" je fabularno predimenzionirana a istovremeno tematski reducirana; prevelikog tijela a premalog kostura. S vremenom to će možda postajati sve izraženije kod romana. Ali danas to je, eto, dobra, pristojna, pa i velika književnost.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Jonathan Franzen

Čistoća

  • Prijevod: Marina Horkić
  • V.B.Z. 11/2015.
  • 600 str., meki uvez
  • ISBN 9789533047546
  • Cijena 129.00 kn

"Čistoća" je zamršen, ali vještinom autora kontroliran roman o velikim temama (život u komunizmu i pad Istočnog bloka...), no ipak, u samom srcu romana pulsiraju puno intimniji problemi i teme: propali brakovi, slomljena prijateljstva, mučna djetinjstva, seksualne fantazije i perverzije...

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –