Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 10.11.2010.

Junichiro Tanizaki : Dnevnik ludog starca

Početkom šezdesetih žene su se već sunčale u bikiniju, u Bijeloj kući mladi američki predsjednik zabavljao se s Marilyn Monroe, Kubrick je snimio ekranizaciju "Lolite", Millerova "Rakova obratnica" objavljena je u Americi (nakon čega slijedi čitav niz sudskih tužbi zbog opscenosti), a "Ljubavnik lady Chaterley" više nije bio zabranjena knjiga.

Na policama potrošačkog društva vječna zaljubljenost i izvanbračni seks počinju se puno bolje tržiti od vječnog života i bračne vjernosti, o čemu počinje pisati Updike u svojim izvještajima o bračnom životu sa suburbijskog fronta. Seks postaje roba potrošačkog društva, i glavna libertinska poluga društvenog oslobađanja. Ali do seksualne revolucije na Zapadu ostalo je još nekoliko dugih godina...

Stari svijet je polako počeo pucati, pukotine se pojavljuju na svim stranama, no seks je još uvijek pod kakvom-takvom kontrolom, posebice što se tiče žena, žudnja je prljava, izvanbračni seks proskribiran, a gotovo svaki otklon od norme ilegalan. U to (i takvo) vrijeme u Japanu izlazi "Dnevnik ludog starca" Junichiro Tanizakija, knjiga koja progovara o seksualnosti daleko s onu stranu norme.

General MacArthur je preko noći pozapadnjačio Japan, pretvarajući ga u svojevrsni "hiperzapad", no određenu autohtonost japanska kultura pokazuje i kroz tolerantnost prema rubnim područjima seksualnosti. Godine 1961. "Dnevnik ludog starca" nije se mogao dogoditi vjerojatno nigdje drugdje nego u Japanu. I danas, gotovo pedeset godina kasnije ovaj dnevnik seksualnog života jednog impotentnog, 77-godišnjeg starca, čini se nepogrešivo japanskim.

Junichiro Tanizaki (1886.-1965.) je jedno od središnjih imena japanske književnosti XX stoljeća. Početkom stoljeća proslavio se pripovjetkom "Tetoviranje" u kojoj se kao središnji motiv pojavljuje lik fatalne žene. Nakon potresa u Tokiju okreće se japanskoj povijesti i tradiciji, a nakon kapitulacije vraća se erotizmu i temama iz mladosti, zbog čega će njegov cjelokupan rad biti okarakteriziran kao "literarna potraga za vječnom ženom".

U "Dnevniku ludog starca" ta "vječna žena" je Satsuko, bivša kabaretska plesačica i Japanka novog doba. Između kraja XIX stoljeća i šezdesetih godina XX stoljeća, piše Tanizaki, tjelesni izgled Japanki potpuno se promijenio: kao da nije riječ o istoj rasi. Žene s kraja XIX stoljeća, u vrijeme Meijia, bile su niže od metar pedeset. Satsuko je viša od metar šezdeset. Nekadašnjim ženama stopala su bila tako mala da su stala u dlan. Satsukoina stopala su "elegantno izdužena i vitka". U ono doba žene su brijale obrve i bojile zube u crno(!). Satsuko ondulira kosu, šminka usta, crta obrve... I najvažnije za posljednje dane u životu starca, umjesto tradicionalne drvene kade Satsuko u svakodnevnoj higijeni preferira zapadnjački tuš.

Kada shvati da se njegova snaha Satsuko ne zaključava dok se tušira onemoćali i boležljivi starac će se raspomamiti poput mladunčeta T-Rexa koje upravo počinje učiti loviti. Iako više nema želje za životom, žudnja mu ne slabi. Fizički je gotovo mrtav, a seksualno i dalje živ; impotentan od boleština i lijekova, ali s burnim seksualnim fantazijama. Uvjeren je da o njegovom burnom nagonu samo snaha Satsuko ima neku predodžbu. Nezaključana vrata kupaonice tumači kao poziv. I tu počinje gerijatrijska seksualna drama petinga, incesta i smrti.

Starac upada u kupaonicu i moli snahu za jedan poljubac u vrat. Snaha, ta obiteljska fatalna žena, dopušta poljubac, ali u nogu, ispod koljena, i bez doticanja jezikom. Starcu odmah skače tlak. Ovo je ostvarenje svih njegovih fantazija, i to nedaleko od očiju sina, i očiju "stare", jer kao u uzornoj japanskoj tradicionalnoj obitelji, svi su još na okupu.

Sljedeći puta u kupaonici stvari odlaze još i dalje. Starac liže snahi nogu posutu kapljicama vode, a zatim se jezikom spušta prema stopalu, siše nožne prste, i strastveno priljubljuje usne uz taban. Tlak skače na 223 sa 150. Njegovateljica ga pita što se događa - "je li se naprezao pri stolici"? Blizina smrti starca dodatno uzbuđuje. Mora smoći snage da nastavi dalje. Ne mari za smrt. Ne mari za ostatak obitelji. Kad ga snaha zatraži tri milijuna jena za dragi kamen, spremno plaća. Smrt nije važna, novac nije važan, kada je u pitanju posljednji peting.

Prisjećajući se majke starac pomišlja što bi ona rekla na to da joj je unuk oženjen za bivšu kabaretsku plesačicu. I što bi rekla da za njom luduje njen umirući sin -  toliko da je pred cijelom obitelji spreman spiskati tri milijuna jena za njen prsten. Tek trideset godina nakon smrti majke tko bi uopće "slutio da bi moglo ispasti ovako", s njenim sinom, sa snahom njenog unuka, uopće s Japanom...

"Dnevnik ludog starca" japanska je Lolita, dnevnik žudnje i dnevnik seksualnosti "izvan norme", s gerijatrijskom požudom, miješanjem erosa i tanatosa, elementima incestuoznosti i elementima fetišizma, a sve to s humorom, i tek prstohvatom moraliziranja. "Dnevnik ludog starca" zapravo je jedan vrlo bitan puzzle, kako za seksualnost "izvan norme" početkom šezdesetih, tako i za japansku književnost i kulturu XX stoljeća.

U Americi je početkom šezdesetih u Bijelu kuću ušao ovisnik o seksu; preko Millera klinci su počeli otkrivati seks; Updike je shvatio da je brak postao ugrožena institucija... No progovaranje o seksualnosti u Japanu je otišlo jedan korak dalje u smjeru šokantnosti, i "neprimjerenosti".

Taj korak dalje, kao da je još uvijek aktuelan, jer pohotni starčić i u današnjem svijetu u pravilu predstavlja tek karikaturu, bez prava glasa, i prava na progovaranje o svojoj gerijatrijskoj seksualnosti (ima li je? koliko? kamo je usmjerena?, itd.).

 
Junichiro Tanizaki: "Dnevnik ludog starca"
Preveo s engleskog Marko Gregorić

SysPrint, 2010.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –