Knjigomat
U svojevrsnom «Proslovu» uredništvo ovog dobrodošlog projekta u ne baš izdašnoj ponudi srodnih sadržaja na hrvatskom web prostoru je zapisalo:
“Virtualni časopis ‘Knjigomat’ pokrenut je jer osjećamo da postoji stanovita praznina u recepciji i usmjerenju naše nove književnosti. Upravo o toj praznini želimo razgovarati na ovom mjestu, želimo pronaći sadržaje koji će je ispuniti.
Neka se pitanja u našoj novoj književnosti uporno izbjegavaju, uporno prešućuju. Zašto? Ne želimo suditi o tome odmah na početku. U tu svrhu pokrenuli smo anketu, seriju interviewa u kojima ćemo razgovarati s raznim protagonistima naše kulturne scene i bistriti uglavnom iste teme u nadi da ćemo pokrenuti nove stvari i vidjeti kako javnost zapravo diše. U tim razgovorima pokušat ćemo analizirati sve važne točke sustava, od financiranja izdavaštva, do novih ideja i estetskih postavki.
Na našoj kulturnoj sceni formiran je jedan mastodont površnog komentiranja književnosti, mašinerija koja ne govori o nečemu novom i različitom, koja uglavnom održava stanje onakvim kakvo jest. Upravo iz tog razloga odlučili smo pokrenuti stranicu i razgovarati o onome o čemu se uglavnom šuti.
I doista, ima na “Knjigomatu” zanimljivih stvari za pročitati – i eseja, razgovora, kritika, proze i poezije… ideja Rade Jarka (urednika) i ekipe (Igor Rajki, Boris Beck) u svakom je slučaju vrijedna podrške. Na žalost, sama realizacija ukazuje i na temeljni problem ovog, kao i sličnih projekata: održavanje web stranica isključivo na entuzijazmu autora i suradnika unaprijed ograničava krajnji doseg projekta, jer neredovito objavljivanje i punjenje stranica novim prilozima odraz su poprilično lošeg tretmana kulture (čitaj: financiranja) i srodnih joj projekata na Internetu.
U svakom slučaju, uredništvu “Knjigomata” želim da što duže zadrže entuzijazam, a možda dođe i kakva potpora, nikad ne reci nikad.