Kultura i Internet - dio 2.

Održava se
31.12.1969.

Iskonov portal sve do nedavno predstavljao je najživlju stranicu koja je raznorodne domaće i inozemne kulturnjačke sadržaje prezentirala svojim brojnim posjetiteljima. Doduše, limitiranost financijama nikada nije omogućila formiranje kakve mini-redakcije koja bi mogla efikasnije kombinirati produkciju vlastitog sadržaja s preuzimanjem već gotovih, bilo agencijskih ili «press» obavijesti o pojedinim projektima, no Iskonov «one man-band» (čitaj urednik kulture Stjepan Balent) uz pomoć povremenih suradnika sasvim solidno održava i više nego prostojno posjećenu rubriku kulture na ovom portalu. No, prije nešto više od pola godine HTnet je temeljitim redizajnom svojeg portala (a odnedavno i rubrike Kulture koju uređuje Krešimir Pintarić) konkurenciji postavio izazov kojem je objektivno gledano teško odgovoriti (brojnije uredništvo, veći broj suradnika, puno više novca «u džepu»...), mada zapravo i nema pravog razloga za sličan «odgovor». Jer, ono što si mogu priuštiti najveći igrači oni nešto manji (čitaj: financijski manje moćni) jednostavno nisu u stanju, i možda će se nekom učiniti paradoksalno, no upravo je takva situacija i dobra. Kako je još uvijek praktično nemoguće korisnicima naplatiti čitanje/korištenja sadržaja na webu (osim komercijalnih projekata audio ili video industrije), hiperprodukcija «klasičnijeg» sadržaja gdje svi odjednom prepisuju sve, mahom iste izvore, ionako nužno ne polučuje i očekivane efekte, već samo nepotrebne troškove. Tako sadašnja konstelacija snaga može samo ići na ruku neposrednim proizvođačima kulturnih sadržaja, koji se mogu više specijalizirati za pojedine segmente/sadržaje, pa tako i one u kulturi.

Na koji način spomenuti vodeći hrvatski ISP-ovi i njihovi portali tretiraju kulturu. Ponukani čestim HTnetovim medijski vrlo prisutnim kampanjama, kao i nedavnim redizajnom rubrike Kultura, željeli smo od Ivane Šoljan, članice Uprave HT-a i glavne operativne direktorice za on-line, saznati u kolikoj je mjeri upravi kultura predmet njihovog interesa.

«Kultura na Internetu je naša obaveza, i na neki način moramo navesti našu publiku da ima različite interese, ne možemo privlačiti samo one koji odlaze na gaming ili na vijesti iz tehnologije, mada su oni naša 'prva' publika. No, možemo slučajnim posjetiteljima ukazati na neki sadržaj iz kulture, a oni se mogu sami odrediti prema tome da li će ga koristiti ili ne... Internet je zato vrlo pogodan, on je dosta jednostavniji nego drugi mediji budući da omogućuje aktivni pristup korisniku, možemo ga svaki put motivirati kroz neki zgodan element, nešto što je njemu dopadljivo na stranicama na koje dolazi, pa ga tako zainteresirati i za kulturu – nešto što možda i nije njegov temeljni interes.»

Sličan odgovor dobili smo i Iskonu, Stanislav Bender, glavni urednika portala, i Stjepan Balent, urednik Kulture, samo su potvrdili da Iskon kulturu nikada nije tretirao kao neatraktivni «prirepak» kojeg eto moraš imati, već od samog početka kao ravnopravni, integralni dio portala.

«Koliko nam je kultura važna, pokazali smo od samog početka rada portala koji je uvijek imao rubriku Kultura i otvarao pitanja iz domene kulture. Primjerice, knjiga-projekt ‘Ekran priče’ orginalni kulturni proizvod IskonInterneta, napravljen u suradnji s Nakladom MD, naišao je na izvrstan odaziv, ne samo u Hrvatskoj, već i u inozemstvu. Kultura je poput interneta; nema granica. Kroz ‘Ekran priče’ to smo pokazali i prošle i ove godine, a namjeravamo i dogodine. S obzirom da govorimo o mediju, 'preferiranje' bilo koje vrste sadržaja je isključeno po defaultu. Kako 'klasičniji' sadržaji i pojavnosti po samom načinu financiranja i funkcioniranja u startu imaju 'prednost' kod medija i publike, subkulturne aktivnosti ili programi te sadržaji alternativnijeg izričaja kod nas imaju samo jednak tretman kao što to imaju proizvodi 'službene' kulturne politike (što se ne smije shvatiti kao izostanak ikakvih kvalitativnih kriterija).”