Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 09.03.2011.

Nathan Englander : Ministarstvo posebnih slučajeva

S vremena na vrijeme mladi američki pisci, koji još uvijek tragaju za svojim literarnim prostorom, znaju sa zavišću govoriti o zemljama drugog i trećeg svijeta, njihovim brutalnim ratovima, tvrdim diktaturama i zanosnim prevratima. U sredinama koje su prošle eskadrone smrti i diktatorske režime teme dolaze same od sebe. Malo rata, malo zatvora, malo disidentstva - i pisci se stvaraju kao od blata.

Nije da ni Amerika nema svojih društvenih problema i literarnih tema. No mladi američki pisci povremeno svoju domovinu izgleda doživljavaju poput Švicarske, uređene i beskonfliktne države koja stoljećima nije dala niti jednog značajnijeg umjetnika.

U posljednje vrijeme mlađa generacija američke književnosti potrebu za tim nestabilnim i katastrofičnim društvima rješava pisanjem o patnjama svojih predaka u Starom svijetu. No uprkos tim povremenim iskazima žuđene spisateljske potrebe za velikim literarnim temama, ipak nije baš uobičajeno da mladi američki pisac posudi određenu povijesnu traumu (posrednovanu televizijom, stručnom literaturom, Wikipediom, ili studentom iz razmjene) iz neke drugorazredne ili trećerazredne zemlje. A ovo je baš takav slučaj.

Debitantski roman američkog pisca Nathana Englandera, rođenog 1970. u New Yorku, čekao se s velikim zanimanjem. Njegova zbirka kratkih priča „For the Relief of Unbearable Urges" osvojila je neke ugledne nagrade, pa je romaneskni prvijenac samo trebao potvrditi dolazak novog, značajnog pisca. "Ministarstvo posebnih slučajeva", objavljeno 2007. dobrih osam godina nakon zbirke, ispunilo je, kako se može zaključiti, sva očekivanja američke literarne scene, a ugledni New York Times posebno je istaknuo Englanderov „vlastiti, poseban glas".

Ono što je zanimljivo kod tog „vlastitog" i „posebnog" glasa, jest da on priča priču koja predstavlja jedinstven slučaj literarnog turizma. U potrazi za vlastitim literarnim prostorom Englander je svoj roman pronašao u vremenu argentinskog „prljavog rata" kada je nakon generalskog puča u nevjerojatnom valu državnog terorizma „nestalo" između 9 i 30 tisuća ljevičarskih aktivista, sindikalista, studenata i novinara. Ili slikovitije rečeno, Englander je poput ptice kukavice ubacio svoje romaneskno jaje u gnijezdo argetinske društvene traume iz razdoblja između 1976. i 1983. godine.

Cijela ta akcija rođenog newyorčanina u jednoj latinskoameričkoj zemlji posve je lukavo odigrana. Englander koristi svoje židovsko podrijetlo za putovanje uzduž meridijana i ulazak u židovsku zajednicu Buenos Airesa. Židovstvo je ovdje poput putničke agencije koja ga spaja sa svim dijelovima svijeta u kojima žive židovi. Dovoljno je spustiti prst u more i s drugog kraja svijeta već dolazi priča o ljudima koji možda nose drugačija imena, govore drugim jezicima, ali i dalje dijele podrijetlo i iskustva svih židovskih zajednica.

Stavivši svoj prst u ušće rijeke Hudson Englander se brzinom svjetlosti spojio s ušćem La Plate i pričom o židovskoj zajednici Buenos Airesa, njenim podijeljenjim grobljem na kojem su grobovi židovskih makroa i prostitutki zidom ograđeni od grobova uglednih židova, i jednim „hijo de puta" koji za život zarađuje otklesavanjem danas uglednih imena sa spomenika proskrbiranog dijela groblja.

Ako židovstvo Englanderu predstavlja vizu za ulazak u temu argentinskog „prljavog rata", tradicionalni židovski crni humor, prepoznatljiv od nekadašnje hašidske Galicije pa sve do današnjeg New Yorka, služi mu kao alat njene obrade. Već od samog početka „Ministarstvu posebnih slučajeva" daje se ton komedije. Ono što roman čini jedinstvenim, a Englanderov glas „posebnim" kako to kaže NYT, jest da se od humora ne odustaje niti kada zbivanja postanu ozbiljna, prijeteća i tragična.

Noćni klesar sa ograđenog groblja i njegova supruga iznenada će ostati bez sina. Iako je s dolaskom generala na vlast supruga kupila ozbiljna protuprovalna vrata u stan tročlane obitelji upasti će četvero agenata u civilu i zbog tri sumnjive knjige odvesti njihova sina studenta. Klesar se nikada više neće moći sjetiti koje su to knjige bile - i nikada više neće vidjeti svog sina.

Iskustvo jezivog državnog terorizma, tokom kojeg su ponekad nestajale i čitave obitelji, vjerojatno bi svaki Argentinac predstavio kao osobnu, obiteljsku i nacionalnu dramu. Englander, možda i zato što roman piše s nožnim palcem umočenim u Hudson, tu dramu miješa s crnim humorom. I to radi vrlo dobro.

Točka na kojoj se spaja horor argentinskog državnog terorizma i crni židovski humor je točka na kojoj sve prolazi i koja opravdava Englanderov ekstravagantni literarni „trauma-turizam". Tko zna kako li na to gledaju Argentinci, i mogu li se i oni smijati jednom jadnom židovskom paru kojemu od sina nije ostalo ništa niti za pokopati.

No za ostatak svijeta ovo je dobra lekcija o ljekovitosti i bezgraničnosti tradicionalnog židovskog humora.


Nathan Englander: "Ministarstvo posebnih slučajeva"
Preveo Saša Stančin

Profil, 2010.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –