Pascal Garnier : Teorija o pandi

Održava se
01.01.1901.

"Teorija o pandi" (La théorie du panda, 2007) trilerski je intrigantan i enigmatičan roman s elementima psihološkog horora. Pascal Garnier (1949-2010), francuski suvremeni autor - pisac krimića, ali i dječjih romana - svojim stranicama nemilice sije smrt: psi umiru u mukama, mačke predući, a ljudi...

Remetilački moment u kolotečini bretonskog gradića pojava je tajnovitog stranca imena Gabriel. On se potiho uvlači u živote nekolicine naizgled proizvoljno odabranih žitelja Bresta, kuha im poslastice i unosi vedrinu u njihove turobne živote. Ukratko, pruža im utjehu i svakovrsnu pomoć ne tražeći ništa zauzvrat. Unatoč prvotnoj sumnjičavosti, tuđinac zadobiva povjerenje svojih "odabranika".

U tekuća zbivanja usijecaju se fragmenti Gabrielova predživota. Iz kurzivnih flešbekova razabirljivo je da se njegov pr(a)vi život okončao obiteljskom tragedijom. A kako shvatiti događanja u pripovijednom vremenu? Bockaju nas upitnici tko je ili što centralni lik romana, blijed poput gipsanog sveca, izduženih crta lica, umoran od života koji mu ispada iz ruku.  Kad Gabriel pristojno otkloni mogućnost afere s usamljenom djevojkom ona ga zasipa predbačajima: Ti si lažni svetac, ti si gori od čovjeka, ti si anđeo, ti nemaš muda! Anđeo. Prhutavi ornitofob na kojeg Gabriel nalijeće u parku požalit će se od svih ljudi baš njemu kako anđeli više ne izgledaju poput debeljuškastih beba, nego kao drogeraši. I opet anđeli.

Somnambulna naracija raspiruje maštu, podlokava racionalnost, razmahuje paranoje: što ako je i Gabriel mrtav pa se sada kao kakav spasitelj ukazuje potrebitima? Ili još gore, možda je baš on generator svih unutartekstualnih užasa... No, svršetak romana vraća nas u okvire banalne realističnosti. Priča oslobođena čitateljevih umišljaja ostaje prozaično tužnom i time još strašnijom. Čini se da je Gabriel tek netko tko ostavši sam na svijetu bezglavo bježi od mjesta gdje je nekoć bio sretan. Žrtva koja izmakavši jednoj noćnoj mori juriša na drugu nametnuvši si pri tome strahotnu misiju.

Gabriel kao da nasumce bira poznanike, no zajedničko im je jedno - svi su utopljenici izmrcvareni emocionalnim gubicima, lišeni sreće, pa i elementarne vitalnosti. Vegetiraju na autopilotu, život im se događa inercijom, pukim slučajem ili zabunom... Vrijeme će pokazati da se on među njih spustio poput glasnika apokalipse, anđela milosrđa.

Gabrielovih je štićenika troje: recepcionerka skromnog provincijskog hotelčića, koju polako ubijaju bezdogađajnost i odsuće emocija, gostioničar čijoj su komatoznoj supruzi dani odbrojani, dezorijetirana narkomanka bez samopoštovanja. Nju napušta ljubavnik koji je upravo dokrajčio bolesnog oca radi nasljedstva. I analepsni odlomci obiluju morbidno komičnim Gabrielovim interakcijama - s beskućnikom koji se zanesen seksualnim fantazmama o Ivani Orleanskoj nezgodom zapalio na dnu betonske garaže, udovcem koji se zavjetovao da će pojesti ormar u kojem mu se zapevši među bundama ugušila žena, samoubojicom kojeg je supruga ostavila zbog smrada pilića na farmi koju je on zamislio idealnom lokacijom njihove obiteljske bajke.

Kad je bio najsretniji, Gabriel je ostao bez svega. To ga je opteretilo uvjerenjem kako za sve dobro u životu moramo platiti kaznu, otrpjeti mučeničku patnju. On sam je trenutke sreće priuštio šačici gubitnika koje je priglio, ali novim prijateljima pod svaku cijenu želi prištedjeti svoju 'imao, pa ne imao' sudbinu. Predimenzionirani plišanac iz naslova trofej je s mjesnog sajma - Gabriel naime sjajno gađa, a imajući na umu pravilo Čehovljevog pištolja, naslućujemo kraj priče. Unatoč navedenome, kad otužni malomišćanski spokoj kulminira mini kataklizmom, čitatelj ostaje ošamućen od šoka.

"Teorija o pandi" knjižica je prijeteće atmosfere i noirovske elegancije s filozofskom patinom i nadrealističnim prošivima. Istančani stilist koloritom niskog ključa, kroz sraz lirskih rečenica i mehaničkih opservacija materijalizira rastačuću nelagodu bretonske jeseni, smrdljive i vlažne od stajskog gnojiva i kiše koja se cijedi na gradić koji čeka. Ulica vrvi statistima, ali publika je odsutna, redatelj također, a komad vjerojatno nije ni napisan. Svi dolaze i odlaze, bez određenog cilja, bez uputa, oklijevajući, nesposobni pronaći svoje mjesto. Gabriel koji je sveprisutan, a opet diskretan poput utvare, probija apscesnu ovojnicu jednog mikrosvijeta i čeprka po njegovoj gnojnoj sadržini. Sve to s blago patronizirajućim podsmijehom, jer - više se nema što izgubiti. Otkako je gazda mrtav, nebom vlada anarhija.

Roman je to koji neugodno pulsira, pritaji se, pa iznova udara, na mahove. Čitatelju želudac za kičmu lijepi deprimirajuća determiniranost, fatalistička neizbježnost katastrofe. Inventarizirajući primjere zle kobi, Garnier se izruguje apsurditetu ljudskog postojanja; superiorno se kroz bljeskove iščašenih duhovitosti i uznemirujućih sjećanja smijulji krhkosti i mizeriji naše vrste, dirljivom uvjerenju beznačajnih pojedinaca u uređenost i smislenost svojih života.

Pri tome mu uspijeva zavodljiv i istodobno odbojan mišung spiritualnosti i doslovne, čak kanibalske karnalnosti. Mačići ugušeni eterom, uzgajalište albino pilića nalik na konclogor. Janjeća plećka, gljive koje podsjećaju na leševe, teleća jetra, lakomo proždiranje polusirovog pileta, mljeveno konjsko meso u juhi za liječenje anemije, rasijecanje živog jastoga, puževi... Zagristi do krvi u jezik lokalne prostitutke, Kinez u slobodnom padu sa šestog kata, nesretnik koji se dekapitirao pilom, inoperabilna tumorska tvorba hospitalizirane gostioničarke, opružena žena usporediva s hrpom mesa spremnog za rezanje, ruka rezigniranog čovjeka teška kao biftek od 300 grama itd., itd. Vulgarna sveprisutnost svakovrsnih tkiva - koštanih i mišićnih, amorfne mesnatosti. Divljanje primordijalnog erosa i tanatosa koje iskrivljuje svijest čitatelja ionako destabiliziranog valovima mučnine i ekstaze.

Pascal Garnier mag je atmosfere i pripovijedanja, ali ponajprije pronicljivi analitičar mehanizama ljudske psihe. Kad golema plišana panda nasrne na vas - prepustite joj se. Ipak, tvrditi da ćete se nakon čitanja osjećati dobro, bila bi laž. Upozoreni ste: zavodljiv romančić kojim vas vabimo, brutalan je poput bombe s odgođenim djelovanjem.

Pascal Garnier: "Teorija o pandi"
Prevela Dubravka Celebrini

Edicije Božičević, 2014.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )