Paul Krassner : Čarobne gljive i ostale šlagiralice

Bliži se kraj svijeta. Datum je već točno određen: 21. prosinca 2012. «Dakle, djeco, svakako si obilježite taj dan na kalendaru. Zaokružite ga crvenim» - kaže Terence McKenna, «psihodelični avanturist», «psihonaut» koji je svoj prvi trip na acidu odradio šezedestih godina, «ikona kontrakulture», i «pisac vizionar» čije su knjige «karika koja nedostaje između botanike i tehnologije».

«Tjeskobe je sve više» obznanjuje McKenna. «U ovom je trenutku funkcija većine vlada na svijetu upravljanje katastrofama, budući da nemaju nikakav plan, niti viziju, te su krajnje dezorijentirane. One zapravo čekaju da leteći tanjuri ili drugi Kristov dolazak nekako ponište noćnu moru koju su njihove institucije učinile neizbježnom».

Kraj svijeta poklapa se s krajom Mayanskog kalendara. «U ovoj fazi života» priznaje McKenna «postao sam teret svojim prijateljima i radost svojim neprijateljima, jer znam za vremensku mapu u kojoj je povijest svemira... Dan kojeg sam ja izračunao izračunale su i Maye. Dobro, to za vas nije razlog da povjerujete u moju teoriju, ali za mene je to jako dobar razlog».

Što će se zapravo dogoditi tog datuma teško je reći. «Vjerojatno najefikasniji katastrofični scenarij je scenarij planetazimalnih sudara. Vrlo veliki objekt udara u zemlju i ubija sve, to je to. Tupi objekt. Tupo rješenje.»

Postoje i vizije alternativnih scenarija. «Blago čudan odgovor je onaj prema kome će se iznenada svi početi ponašati dolično. Kod tog scenarija zanimljivo je prvih trideset sekundi koje možemo predvidjeti, dolično ponašanje bilo bi skidanje noge sa susjedovog vrata. Odstupanje od onoga što radiš. Zatim, iz nekog razloga, ne znam kojeg, uvijek zamišljam kako će svi skinuti svoju odjeću i izaći van. Nakon toga ne znam što bi moglo biti... Ako radikalno promijenimo kontekst stvarnosti... možemo se jednostavno rastočiti u doličnom ponašanju.»

Paul Krassner, «veteran radikalnog novinarstva» i stand-up komičar, propovijed Terencea McKenne slušao je u new age centru za razvoj ljudskih potencijala u Big Suru, Kalifornija. Radionica je bila šarena. Uz Krassnera tu je bila jedna «profesionalna raverica». Zatim, čovjek koji se skitao ulicama Pariza s jastogom na uzici. Žena koja se predstavljala kao «kurva iz Los Angelesa, a ovdje je zbog tuluma s patuljcima», itd... Komentirajući grupu McKenna je osobi do sebe samo rekao: «Nadjebi ovo ak' možeš».

«Naša baština je baština djece otkačenih majmuna» objašnjavao je McKenna na radionici. «Mi smo disfunkcionalni jer smo jako dugo odvojeni od simbiotskog odnosa s gljivama. Moramo napraviti prijelaz ka nekoj vrsti više svijesti. Ako to možemo uraditi pomoću joge, odlično. Ako nam može pomoći transcendentalna meditacija, odlično. Papa i Dalaj Lama, odlično. Ali iz mojeg iskustva, jedina stvar koja mijenja svijest brzo koliko to želimo, psihodelične su droge...» Krassner pritom primjećuje kako se u centru služi obilje svježeg voća i povrća. Tople žitarice i dinstane šljive: ako se neće letjeti od psihodelika i ludih teorija, letjeti će se od plinova.

No, ukratko, kraj svijeta je tu, a prema McKenni, izlaz je u ludim gljivama, jer psilocybin, kao i svi ostali psihodelici, «ima kvalitetu rastakanja od prije postojećih obrazaca mišljenja i ponašanja».

Reportaža iz radionice Terencea McKenne uvodni je tekst Krassnerove zbirke «Čarobne gljive i ostale šlagiralice». U nastavku knjige sakupljeni su deseci različitih iskustava s gljivama i drugim psihodelicima. Ima tu svačega. Zbilja svačega. Od odlične Krassnerove reportaže iz džungle Ekvadora gdje je probao amazonsku povijušu ayahuascu - do zastrašujuće epizode stanovitog Ivana Stanga kojem je kao četverogodišnjaku umjesto lijeka za gripu liječnik greškom prepisao dvostruku dozu belladonne za odrasle.

Koncept je sulud. Zapravo ga nema. Iskustva raznih znanih i neznanih anonimusa, sa znanim i neznanim psihodelicima (od heroina i kokaina do iperita i mišjih govanca), redaju se u beskraj. No većini pričica zajednička je duhovitost. Uz humor Krassnerovi tekstovi prednjače i s blagom ironijom.

McKennina radionica iz Big Sura jedna je od literarnih «šlagiralica» zbirke: poluozbiljna, polukomična, i poluluda. Naravno, Krassner i McKenna ludi su k'o šeflje. Ali ima tu nečega. Prvensteno dobrog humora. A onda i prstohvat «kozmičkih» istina o svemiru i ljudima.

Na radionici u Big Suru Krassner će čuti kako netko od polaznika McKenni govori: «Čuo sam da ste jedan od najvećih umova u svemiru».

McKenna je odgovorio: «Još jedna vanzemaljska tvrdnja. Na kraju ćemo usporediti bilješke.»