Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Nenad Bartolčić • 05.03.2010.

Predstavljamo nakladnike : Simona Goldstein

Nenad Bartolčić : Od osnutka 1993. godine, izdavačka kuća Izdanja Antibarbarus objavila je izuzetan niz vrlo vrijednih djela domaćih i stranih autora iz područja društveno-humanističkih znanosti, uz koje se u njenom portfoliu mogu naći i leksikografija, lijepa književnost, strip, karikatura, dječji klasici. Nakon smrti vašeg oca Alberta Goldsteina 2007. godine preuzimate vođenje kuće i nastavljate s objavljivanje kako već prije započetih izdanja ali i posve novih. Pretpostavljam da vam nije bilo lako nastaviti se na rad vašeg oca, koji je zaslužan da je Antibarbarus u svojim izdanjima postavio vrlo visoke izdavačke standarde?

Simona Goldstein: Nakon smrti mojega oca preuzela sam vođenje kuće, potpuno svjesna da je njegovim odlaskom Antibarbarus prestao biti ono što je bio - prvenstveno Bertijeva izdavačka kuća, odraz svih njegovih stavova, inspiracija, uvjerenja, životne filozofije i velike ljubavi prema knjizi. Nemoguće je naslijediti ovakav posao i očekivati da bi se mogao nastaviti voditi na identičan način, upravo stoga što urednički odabiri i jesu odraz shvaćanja i politike pojedine osobe, urednika. Ipak, završili smo sve započete projekte, kao i one koji su tek bili u fazi pregovora.

Obzirom na visoke zadate standarde koje spominjete, moram istaknuti da je uložen vrlo veliki trud, neizrecivo puno energije i volje da Antibarbarus nastavi već zadanim putem.  Naravno, to nije jednostavno, i iziskuje strahovito puno rada, koncentracije, a za mene konkretno, pošto sam tek bila ušla u izdavaštvo, i učenja. I iskusni urednici i izdavači permanentno se susreću s izazovima struke, pa sam te izazove doživjela kao dio posla.

U ovih 17 godina Izdanja Antibarbarus objavila su blizu dvije stotine naslova. Možete li ukratko predstaviti sadašnji nakladnički program tj. profil vaše izdavačke kuće, da li se on s vašim preuzimanje mijenja ili u potpunosti namjeravate zadržati stari i prepoznatljivi profil?

Kao što sam već spomenula, sa svakom novom osobom kao urednikom neminovno se mijenja i profil kuće, čak i kada se svjesno opredijelite za „nemijenjanje". Kako se interesi urednika razvijaju, tako se mijenja i program, no promjenom vodeće osobe te su promjene nužno radikalnije. U Antibarbarusu osnovni profil ostaje isti - i dalje objavljujemo djela iz područja društvenih i humanističkih znanosti, s težištem na filozofiji, sociologiji, povijesti, raznim interdisciplinarnim temama, te povremenim izletom u književnost.

Naš izdavački program uključuje uglavnom prijevode renomiranih autora sa spomenutih područja, te djela domaćih autora, uglavnom znanstvenika i znanstvenica, a tek potom pisaca proze i poezije. Međutim, djelomice svjesnom odlukom pri izboru naslova, djelomice i neplaniranim okolnostima, godišnji programi se nešto razlikuju. Vjerujem da će, unatoč svim promjenama, Antibarbarus i dalje biti prepoznatljiv po svojim izdanjima.

Kako biste, iz nakladničke perspektive, ocijenili 2010. godinu ?

Ova godina bit će presudna za mnoge manje, a možda i za neke veće nakladnike. Kriza će se neminovno odraziti na kulturnu i znanstvenu produkciju. Ne želim se sad osvrtati na kulturu čitanja (ili nedostatak iste) u Hrvatskoj, već na doslovnu nemogućnost prosječnog građanina da si mjesečno priušti knjigu ili dvije. Dakle, kupovna moć znatno je pala, što se posebno odražava na „potrošnju kulture". Dodatno, nakladnike, i sve one koji su dijelom  izdavačkoga lanca: tiskare, prevoditelje, lektore i druge, muči nelikvidnost, opći problem u cijeloj zemlji. Stoga vjerujem, tko preživi ovu godinu, vjerojatno će živjeti i dalje..

Što je po vašem mišljenju u proteklih nekoliko godina obilježilo događanja na hrvatskom tržištu knjiga?

Najgora pojava je zatvaranje knjižara, ili pretvaranje istih u kioske uz hranu, cigarete i slično. Taj trend naslijedio je trend prodavanja knjiga u supermarketima, i ne vidim mu kraja. Mislim da sama po sebi prodaja knjiga na takvim mjestima nije loša, dapače, treba promovirati čitanje, no sužavanje ponude na isključivo komercijalne naslove jest problem kojeg trebamo biti svjesni, i shodno tome, nešto i poduzeti. U Zagrebu, gradu s oko milijun stanovnika, ozbiljna se knjiga - kapitalna djela sa znanstvenih i drugih područja, mogu u većem izboru naći na svega nekoliko mjesta. S druge strane, kuharice, seks i trash literaturu možete naći na praktički svakom uglu. Situacija je još gora u Osijeku, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Zadru.

Ono što brine jest to da hrvatskim tržištem knjiga sve više vladaju prodavači, a ne obrazovani knjižari. Kad kažem prodavači, pritom mislim na „sales managere" koji knjigu tretiraju kao artikl - što ona naravno u ekonomskom smislu i jest - a ne kao kulturno dobro, s edukacijskim i informativnim značajem, čega su educirani knjižari itekako svjesni. Stoga se vrijedna knjiga nalazi kratko na polici takvih prodajnih mjesta, kao i šund romani, i jednako brzo se miče iz ponude ako se ne proda u kratkom vremenskom periodu. Kapitalna djela iz književnosti, znanosti i umjetnosti morala bi biti u ponudi praktički stalno, njihova vrijednost ne zastarijeva brzinom ljubavnih romana.

Ekonomski interes ne smije biti iznad kvalitete ponude, a bojim se da je u velikoj mjeri upravo to odlika hrvatskog tržišta knjiga, unatoč tome što se objavljuje velik broj, i to kvalitetnih naslova, ali koji vrlo brzo nestaju „iz vidika", ili nisu primjereno niti izloženi.

Ono što veseli jest određeni pomak u internetskoj prodaji, iako Internet kao alternativa fizičkoj posjeti knjižari još uvijek u nas nije tako raširena kao u nekim europskim zemljama. 

Da li sadašnji broj knjižara, njihova profiliranost i disperzija u Hrvatskoj odgovara profilu i produkciji Izdanja Antibarbarus?

Teško da ijedan mali izdavač može potvrdno odgovoriti na ovo pitanje. Pitanje distribucije i dalje je akutno pitanje izdavaštva u Hrvatskoj. Broj knjižara nije odraz stvarne situacije. Ili, bolje reći, broj onog što se danas zove knjižarom. Njihova disperziranost pitanje je za sebe,  njihova ponuda također. Činjenica je da često ni knjižare u županijskim središtima ne nude ništa osim udžbenika, priručnika i slikovnica.

Zagrebu nedostaje znanstvena knjižara, i to se jako osjeti. Isto tako je i s drugim gradovima. Netko može reći da par knjižara koje postoje pri fakultetima zadovoljava potrebe, no ja se s time nikako ne mogu složiti. Ako, primjerice, želite kupiti rječnik stranih riječi, neko filozofsko djelo, ili pak klasike domaće ili svjetske književnosti, morate ga moći kupiti ne samo u knjižari tog nakladnika ili na fakultetu, nego i u drugim knjižarama, i to u svim gradovima, a ne samo u većim središtima.

Naša izdanja ne dopiru do čitatelja u željenom broju i opsegu naslova, što je posljedica niza okolnosti, no zasigurno i broja knjižara, te njihove prodajne politike.

Za ovakvo stanje nije krivica samo na knjižarima. Jer i oni,  koji bi pažljivim profiliranjem ponude i edukacijom svoje publike trebali biti sukreatori kulturne politike, prisiljeni su baviti se čistim preživljavanjem. Kao što ne postoji sustavna politika prema nakladništvu i knjizi, tako ne postoji niti prema knjižarstvu, ne postoji strategija razvoja ovog sektora, a prave knjižare možete nabrojati na prste...

Pitanje koje postavljamo svim nakladnicima... koji su najveći problemi s kojima se suočava vaša nakladnička kuća, gdje im vidite uzrok i kako mislite da ih je moguće riješiti?

Najveći  problem vidim u nemogućnosti razvoja posla bez većih ulaganja, koja su izuzetno rizična, obzirom na nisku isplativost, rokove, i razne druge odlike ovog našeg kulturnog proizvoda (knjige). Zatim, već spomenuto, trajno pitanje distribucije. Potom, nedostatna infrastruktura za ovu granu industrije. Sve spomenuto samo je odraz nepostojanja sustavne politike prema knjizi i nakladništvu. Vjerujem da bi se niz problema mogao riješiti, no osnovni preduvjet je kreiranje i provedba javne politike u području kulture i znanosti, međusektorska suradnja, te pozitivan stav gospodarstva prema kreativnim industrijama.

Za nas je trenutno najveći izazov marketing, s obzirom na vrlo specifičnu ciljanu populaciju naših čitatelja, i na visoke troškove marketinga koje si kao mala izdavačka kuća ne možemo priuštiti.

Od prošlog ljeta u kvoti novih «mlađih» snaga izabrani ste u Vijeće Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske. Kako sada, nakon nekoliko mjeseci rada u Vijeću procjenjujete razinu i učinkovitost organiziranja knjiškog ceha u Hrvatskoj?

Kao i u svim drugim sektorima, tamo gdje postoji zajednički interes i dobra volja, dolazi do pomaka. Vjerujem da će Zajednica nakladnika i knjižara uspjeti u nastojanju da osigura bolje pozicije ovih branši na svim razinama: u gospodarstvu, zakonodavstvu, u medijima, a prije svega bi trebala suočiti se s izazovima i problemima unutar ceha

Da li se dogodio priželjkivani pomak u radu Zajednice nakladnika i knjižara? Ako da, u čemu se on ogleda, odnosno što bi pod hitno trebalo poboljšati?

Određeni pomak u radu Zajednice načinjen je osnivanjem radnih grupa za različita područja, primjerice grupa za udžbenike, dječje knjige, sajmove... Osobno sam angažirana u Radnoj grupi za znanstvenu knjigu, te se nadam da ću do kraja godine moći nešto više reći i o rezultatima njezina rada, a koji je fokusiran na položaj znanstvene knjige unutar kompletne produkcije, promjene u politici potpora i otkupa, i nekih drugih pitanja specifičnih za ovu vrstu izdavaštva.

Osobno mi je žao što  na hrvatskom tržištu knjiga nije na željen način zaživio Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige, tj. nije donesen kao akt sa zakonskom snagom što je omogućilo brojne manipulacije. Kako on danas utječe na poslovanje Vaše nakladničke kuće, treba li inzistirati na njegovoj doradi (deklarativno je želja za to postojala, ali se nije opredmetila u praksi) ili ako ne postoji dobra volja da se on primjenjuje... da se jednostavno odustane od njega?

Mišljenja sam da je loše donositi izolirani zakonski akt, kada je potreban zakon o knjizi. Sva pitanja vezana za jedinstvenu cijenu knjige morala bi biti riješena tim zakonom, kao i sva druga koja se tiču knjige i nakladništva. Nažalost, koliko znam, taj se zakon ne priprema pa je velik dio nakladnika, tako i Antibarbarus, u nedostatku bolje zakonske regulative prihvatio Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige. Sporazum bi svakako trebalo doraditi. Ne vidim rješenje u odustajanju od Sporazuma.

Da li ste zadovoljni u kolikoj mjeri dobivate potporu za izdavanje odnosno otkupom za knjižnice svojih izdanja? Da li je danas u Hrvatskoj uopće moguće održati nakladnički koncept poput vašeg bez subvencija države?

U ovom kriznom periodu, bez potpora, prvenstveno Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a zatim i Ministarstva kulture, ne bi bilo moguće održavati nakladnički program poput našeg, pri tom mislim i na profil, kvalitetu i na broj naslova iz društvenih i humanističkih znanosti. Unatoč tim potporama potrebna su velika ulaganja, trud i napor za realizaciju mnogih vrijednih naslova. 

A kako vaša izdanja prolaze na otkupima za knjižnice od strane nadležnih ministarstava?

Antibarbarus redovito šalje ponude za otkup, i uglavnom, naše se knjige otkupljuju, no u relativno malim količinama, ponekad nešto većim. Takvu situaciju tumačimo specifičnim karakterom naših izdanja, koje se očito otkupljuju samo za opskrbu većih knjižnica.

U svijetu se svako malo aktualiziraju rasprave o sudbini klasične knjige u odnosu na brzi razvoj tehnologija, pojavu elektroničkih knjiga, čitača knjiga... kako vi gledate na to? Pripremate li se za digitalno doba knjige?

Pretpostavljam da ćemo u bliskoj budućnosti, za par godina, naše naslove morati nuditi u elektronskom obliku. Nisam fatalist, ne vjerujem da će knjiga izumrijeti, ne na način na koji odumiru klasične novine, no vjerojatno će za 50 godina knjiga za prosječnog građanina biti egzotičan predmet. Ne čitam puno elektroničkih izdanja, kupila sam svega nekoliko elektroničkih knjiga do sada, i to je uglavnom bila stručna literatura, no vidim da je mlađim generacijama pisana riječ bliža kroz elektronske medije, nego tiskane. To je stvarnost.

Ne vidim drugog načina nego da je prihvatimo i nađemo svoje mjesto u toj stvarnosti, bilo odlukom da i dalje objavljujemo isključivo tiskana izdanja, bilo digitalizacijom izdanja i njihovim plasmanom preko interneta ili drugih medija. Ono što vjerojatno nećemo raditi su book traileri, jer procjenjujem da nisu primjereni i isplativi za znanstvenu knjigu.

Inače, Antibarbarus je 2007. objavio prvi i zasad jedini naslov na CDu, Jug -jugoistok: Ukratko - zbirka kratkih priča bugarskih, makedonskih i rumunjskih autora. Nismo polučili neki uspjeh, pa smo zasad ostavili elektronska izdanja po strani.

Kako ocjenjujete način na koji hrvatski mediji prate knjigu?

Hrvatski mediji koji prate knjigu... najradije bih preskočila ovo pitanje. Knjiga se prati sporadično, nesustavno, površno. I sve rjeđe i rjeđe. Osobno, draži su mi internetski portali, forumi i stranice posvećene knjizi, gdje je više podataka o raznim izdanjima nego preko tiskanih i drugih elektronskih medija. Stručni i specijalizirani časopisi imaju vrlo usku publiku, a njihovi osvrti, kritike i recenzije ne dopiru do šire javnosti, međutim postoje odlični kanali za onu malu populaciju koja ih prati (opet internetom, ili doslovce distribucijom besplatnih primjeraka).

Sve u svemu, rekla bih da se radi o medijski najslabije pokrivenom segmentu naše kulture. Želim vjerovati da to nije rezultat uredničkih nekompetencija i nedostatka interesa za knjigu, nego da je nametnuto politikom medija.

Smatrate li da takav medijski tretman knjige ozbiljno dovodi u pitanje opstojnost vaše izdavačke kuće?

Izostanak medijskog tretmana knjige sasvim sigurno ozbiljno utječe na percepciju naše kuće u javnosti, s obzirom da uglavnom ignoriraju naše obavijesti o novim izdanjima. Tako se, kao i ostali manji izdavači, služimo „gerilskim metodama" da do potencijalnih čitatelja uopće dođemo.

Kako vidite poziciju Izdanja Antibarbarus u budućnosti?

Izdanja Antibarbarus će i dalje ostati mala obiteljska izdavačka  kuća, s vrlo specifičnim nakladničkim programom. Ne vidim mogućnosti za veće promjene, niti postoji želja za nekim većim rastom. Od ovog se posla teško živi, ali još uvijek mislimo da je „pravljenje dobrih knjiga" dobra stvar, stoga se taj posao radi iz ljubavi, a ne iz ekonomskog interesa.

A kratkoročno, možete li već sada najaviti nove naslove Izdanja Antibarbarusa u  2010.?

Drago mi je da mogu najaviti nekoliko sjajnih novih naslova, od prijevoda primjerice: Jacques Le Goff - "Za jedan drugi srednji vijek", Jan Assmann - "Mojsije Egipćanin", Sergio Givone - "Povijest ništavila", Michel Foucault - "Vladavina sobom i drugima", zatim jedan novi naslov Giorgia Agambena - "Vrijeme koje ostaje", te od domaćih izdanja monografiju slikarice Melite Bošnjak, i knjigu Leonide Kovač o umjetnicama 20.stoljeća. Objavljujemo upravo i osuvremenjeni prijevod Hagade, obrednika za Pesah, a od proze roman "Sazrijevanje" mladog talijanskog pisca Corrada Premude, te niz drugih naslova iz područja povijesti, umjetnosti, filozofije...

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –