Svečana dodjela Nagrade Anto Gardaš 2013.

Održava se
20.05.2014.

Svečana dodjela 8. hrvatske književne Nagrade Anto Gardaš za najbolju knjigu pripovijedaka ili roman za djecu i mladež u 2013. godini održat će se u knjižari Nova u Osijeku, u utorak 20. svibnja u 19 sati.

Na prošlogodišnji natječaj za najbolji dječji roman ili zbirku priča pristiglo je dvadeset i šest knjiga. Članovi Prosudbenog povjerenstva: Dubravka Težak, Branka Primorac i Stjepan Tomaš (predsjednik Povjerenstva) u uži su izbor uvrstili naslove:

Zvonimir Balog „Prasica je opet lagala“, Mozaik knjiga, Zagreb, 2013.
Ksenija Kušec „Janko i stroj za vrijeme“, HDK za djecu i mlade, Zagreb, 2013.
Nada Mihaljević „Anđeo plišanih igračaka“, HDK za djecu i mlade, Zagreb, 2013.
Vlado Rajić „Ljetovanje s čovjekom koji nije moj tata“, Alfa, Zagreb, 2013.
Ivona Šajatović „Jackpot, HDK za djecu i mlade, Zagreb, 2013.
Jasminka Tihi- Stepanić „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor“, Alfa, Zagreb, 2013.

Prosudbeno je povjerenstvo odlučilo da se nagrada "Anto Gardaš" za 2013. godinu dodijeli VLADI RAJIĆU za roman „Ljetovanje s čovjekom koji nije moj tata“.

U obrazloženju Nagrade, stoji:

Kada već na prvim stranicama Rajićeva romana za djecu "Ljetovanje s čovjekom koji nije moj tata" pomislimo da ni on nije odolio stereotipu brojnih dječjih romana o nesretnom djetinjstvu u rastavljenoj obitelji, s kakvima obiluje novija hrvatska dječja književnost, on ubrzo rasprši takve primisli jer Klarica i njezina majka Vikica nisu nesretne zbog toga. Bar se to ne osjeća u ovoj priči. U njoj se kao provodni motiv provlači ljubomora djevojčice stare pet i pol godina spram čovjeka kojeg upoznaju ljeti na plaži i koji će im se tih dana uvući u život, za koga ona bezazleno ali jetko kaže da je spreman potrošiti cijelo ljetovanje kako bi napakostio jednoj malenoj djevojčici, pitajući se zar nema nekih drugih mama, zašto je navalio baš na njenu.

Njezin je jedini cilj sačuvati mamu samo za sebe. Međutim, naoko sebična ljubav prema majci otkriva pritajeni strah od gubitka ma i dijela njezine ljubavi jer majka, u nedostatku oca, ispunjava cijeli njezin svijet. Ona ne želi da tu prazninu ispuni neki drugi čovjek. Nije to sebičnost, nego je logika dječjeg razmišljanja u svijetu odraslih, priča je uvjerljiv psihološki portret jedne djevojčice čija je posesivna ljubomora obrambeni mehanizam ranjive djevojčice koja odrasta samo uz majku, što valjda samo oni što su odrasli bez jednog roditelja mogu potpuno razumjeti.

Rajić ne podilazi mladom čitatelju snishodljivom frazom. Djetinji pogled na svijet nije i djetinjast. Jednostavna priča, ispričana u prvom licu, samo je površinski sloj knjige, ispod nje nazire se dublja drama dječjeg svijeta. Draž je ove knjige u razmišljanjima i riječima jedne neobične i duhovite djevojčice, u njezinu ironijskom odnosu spram odraslih i britkim komentarima čiji bi govor bio primjereniji jednoj četrnaestogodišnjoj ili petnaestogodišnjoj djevojci, ali tada bi bio samo duhovit, a izgubila bi se ona začudnost koju izaziva malena djevojčica koja razmišlja i govori kao velika. A upravo to daje poseban šarm ovoj knjizi. Običnu djevojčicu Rajić je učinio neobičnom, običnu priču- neobičnom.

Više nego o onome o čemu priča impresionira način na koji to čini. Njegov stilski postupak karakterizira gipka, izbrušena rečenica, tečno pripovijedanje, pregršt duhovitih asocijacija koje pršte sa svake stranice ove knjige, pa će je djeca zasigurno pročitati u jed nom dahu.

Uvjeren sam da će ova osebujna knjiga, zabaviti i osvojiti i literarno razmaženu mladež, a u njihovih će roditelja, ako je uzmu u ruke, iako vedra u svojoj osnovi, izazvati sućut i potaći na razmišljanje. Uopće, kad bi odrasli ozbiljnije shvaćali djecu, imali bi se nad čime zamisliti. Kao svaka dobra knjiga i ova sadržava nenametljive poruke čiji smisao djeca ponekad i ne razumiju, ali odrasli će ih shvatiti. A ova je, smatram, izuzetno dobra knjiga.

Stjepan Tomaš, predsjednik Povjerenstva