Tim Winton : Glazba prašine

Održava se
01.01.1901.

Tim Winton je nešto poput australskog književnog mogula, kontinentalnog literarnog patrijarha – barem se takav utisak stječe s ove gornje polovice svijeta. Ugledan koliko i komercijalan Winton (1960.) već tri desetljeća definira australsku književnu scenu.
   
Premda rijetko izlazi u javnost, u pravilu samo kad promovira romane ili neka ekološka pitanja, oko Wintona se mnogo toga događa. Njegovi romani dobivaju filmske ekranizacije i osvajaju mnoge nagrade. National Trust of Australia stavio ga je na listu stotinu "živućih blaga" kontinenta. Dobitnik je "Stogodišnje medalje" za literaturu i službu zajednici kojom se obilježilo stoljeće Australske federacije. A premda je još uvijek u srednjim godinama, ustanovljena je i nagrada "Tim Winton za mlade književnike".

"Glazba prašine" (2002.), u originalu "Dirt Music" – "folk glazba", "prljava muzika" – jedan je od najpoznatijih Wintonovih romana. Priča o ljubavi, glazbi i prirodi, smještena u golema prostranstva Zapadne Australije, ušla je u uži izbor za Bookera, a trenutačno prema njoj Philip Noyce snima film s Colinom Farrellom i Rachel Weisz (za žensku ulogu navodno je jako zaintersirana bila i Nicole Kidman).

Kritičarske pohvale romana su zastrašujuće. Navodimo samo one s ovitka: "Winton nije veliki australski romanopisac. On je veliki pisac"; "Neodoljivo"; "Himna domovini"; "Roman koji dugo odjekuje u vama"; "Klasik australske knjiženosti".

I zbilja, Wintonov stil je dotjeran, a roman snažno vuče na čitanje. No ima u ovom ljubiću nešto kičasto, "sapuničasto": od motiva suprostavljenih obitelji, preko pretjeranih strasti, do mačističke trivije. "Glazba prašine" nije "Ptice umiru pjevajući", onaj drugi veliki australski hit. Ali, što se toga tiče, i ovdje ima ptica i pjevanja. Dijagnoza – samo za široku publiku!

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )