Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Nikola Petković • 10.02.2010.

Tomi Cukrov : Mali otok pa se ljulja

Dva dana nakon iskazivanja pažnje, štovanja i počasti Svetom Nikoli zaštitniku pomoraca, na fešti Udruge socijalnih radnika Rijeke, pod sam kraj godine koja je za nama, svečano je predstavljen dvotomni zapis o otoku iz pera Ante (Tonija) Cukrova zvanog Gučev.

Vicjožasti autor u potrazi je za urednikom od zanata. Za početak, tomu svjedoči na kraj prvog toma uvršteni pogovor koji je zapravo interna izdavačka recenzija, a koju potpisuje legenda riječkih književnih krugova, profesor Kazimir Urem. Zaključak da se ne radi o pogovoru knjizi, nego o naputku za tiskanje, sadržan je u zaključnoj rečenici: "Mislim, da ove pjesmotvore valja objaviti zato jer svojom kvalitetom to zaslužuju i zato što su iskreni izraz ljubavi prema ljudima i krajoliku autorova djetinjsta."

Osim što je naputak za čitanje, pragma ove sugestije preporuča tisak te joj kao takvoj nije mjesto na mjestu pogovora. No, što se izostanka uredničke ruke tiče, prisutnost dobrohotne opaske recenzenta čiji cjeloživotni angažman svjedoči u prilog njegovoj kompetentnosti, strastvenoj predanosti profesiji i znanju, ovo je manji gaf. Daleko veći je onaj odsutnosti selektora stiha. Očito dugo čekajući na ukoričenje, autor je u dva toma, ne pitajući se hoće li sloboda (izbora) um(j)eti da p(j)eva, kao što su stihovi u nastajanju p(j)evali o njoj, unio sve i sva što je godinama, materijaliziriajući svoju ljubav prema Prviću, u sebi skladištio i iz sebe spontano izbacivao.

Ne, ne radi se o lošim pjesmama. Ima ih svakakvih. I dobrih. Da ih je u rukama imao urednik od zanata, od svega ovdje napabirčenoga složio bi solidnu knjigu. Jednu, nikako dvije. Ovako, imamo pregledni katalog otoka podijeljen u tematske cjeline naslovi kojih se, od toma do toma, razlikuju. Tako recimo u prvom od dva dijela, naslovi implicitno sugeriraju sadržaj pjesama gotovo u cjelini pisanih na prvićkom jaziku ditinjstva. Ciklus "Skupljači soli" tako otvara temu otoka koja je ujedno i tema najšireg motivskog opsega: kao i otok opasana je morem.

Nakon nje slijede ciklusi: "Besede i dica" (tematizira fenomen dječjih usta); "Ka si daleko" (bavi se nostalgičnim aspektima malomještanskih ogovaranja i malicija koje su mi, kao bakarskome Merikanu, itekako poznate); "Stari ribar" (o životu i smrti na otoku); "Moje selo" (tu je riječ o običajima i tradiciji); "Glamoč u buži" (seks) te završni 'početak' koji i zatvara prsten tematskoga kruga koji se vraća otoku kao mjestu zbivanja, pjesničke inspiracije i same recepcije lokalno pozicionirane poezije, "Na malom otoku".

Drugi pak tom isto je podijeljen u cikluse kojima se tematiziraju insularni segmenti egzistencije, samo u ovom slučaju, za razliku od barem donekle kriptičnih imenovanja segmenata knjige kakve smo upravo opisali, naslovi izravno upućuju na sadržaj: "More i plovidba", "Sićanja i ogovaranja" tako da makro "narativna" struktura pisanja slike otoka podsjeća na arhe-strukturu svetih knjiga u kojima, kao što je slučaj i u Knjizi koja je temelj judeokršćanskoga svijeta, pojednostavljeno govoreći, prvi njezin zavjet navještava, dok drugi, u alegoriji nadam se, navještaje ostvaruje. Ovdje ne uspoređujem pretencioznosti dvaju tekstualnih svjedočanstava, samo nastojim proniknuti u motive ovakvog fundamentalnog strukturiranja teksta.

Ovu knjigu, ponovimo, napušten od urednika, bez trunke ironije, ispisuje i potpisuje autor dobrih namjera. Autor amater, ne toliko u mjestimičnom nesnalaženju unutar predvidljivosti dosjetke, repetitivnosti motiva... ne kao žrtva zamki u knjigama itekako prisutnih kampanilizma i pasatizma... nego kao amater-amant, zaljubljenik u prostor kojega pretače u slova i za kojega se nada da će, jednom ukoričen, ostati kao tekstualni dokument za vremena koja su zasada pred nama, i koja će, za razliku od nas i bez nas preživjeti vrijeme te nastaviti činiti trajni prezent Prvića na papiru.

Jezik ove knjige čakavski je mikrovarijetet otoka. Nažalost lingvistički statičan i upućen na one elemente jedenja jezika koji stanuju u samoj lokalnosti izričaja za po doma, oko kuće, na moliću i u vrtu. Iako je problematično tražiti supstancijalnu vrijednost ove knjige unutar iznutra energetiziranog korpusa varijetetne literature, treba naglasiti da se radi o lirskom nizu zapisa za koje će vrijeme najprije pokazati a potom potvrditi da neprijeporno posjeduju dokumentarno značenje koje će varijetet, iako samo kao nomenklatura, "konzervirati" za generacije koje se sve manje kreativno i aktivno služe vlastitim zavičajnim idiomima.

 
( Tekst je prvotno objavljen u Novom listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –