Vivian Green - "Ludilo kraljeva"

Još se od 14. stoljeća problem osoba koje se zbog mentalnih poremećaja ne ponašaju u skladu s općeprihvaćenim normama nastojalo rješiti sklanjanjem istih u za tu svrhu osnovane ustanove (danas bi rekli „strpajte luđaka u ludnicu i osigurajte mu dovoljno struje“). No, što ako je luđak po svom položaju nedodirljiv, ako je njegova moć iznad moći društva?

Green je u "Ludilu kraljeva vrlo sistematično proučio primjere vladara iz prošlosti koji su opisani kao "ludi", narav njihova ludila i utjecaj tog ludila na povijest njihovih zemalja, od rimskih careva Tiberija, Kaligule i Nerona, preko engleskih kraljeva Ivana, Eduarda II., Rikarda II., Henrika VI., kastiljske kraljice Ivane I. Lude, švedskog kralja Erika XIV... pa sve do diktatora 20. stoljeća Staljina, Hitlera, Mussolinija i Saddama Husseina.

Njihovi su umovi izgubili vezu sa stvarnošću i živjeli u svijetu vlastitih opsjena, pa Green zaključuje kako su glavne duševne bolesti koje su ih najvjerojatnije mučile bile šizofrenija i manično-depresivne tegobe, rezultirajući samoživošću, kompleksom moći, i ratom kao čestim oružjem njihove politike i života.

Iako su nerijetko ceh plaćali i najbliži im suradnici, najmasovnije je ipak stradavala raja, što nam potvrđuju i najnovije vijesti, ukazujući da su neki novi luđaci i danas među nama, u našem globalnom selu.