Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Tema • Piše: Nenad Bartolčić • 03.12.2012.

Za novi Interliber iliti o problemu volje a ne ideja

Recimo da sam se uspio oporaviti od još jednog Interlibera. U međuvremenu dok ovo pišem započeo je 18. po redu pulski Sa(n)jam knjige u Istri, no nije mi namjera po tko zna koji puta uspoređivati neusporedivo, ili zdvajati nad vašar-koncepcijom Interlibera (koga zanima može to pročitati u tekstu Koncept & sadržaj vs. Vašar & po(s)niženja knjiga).

 
Kada bih sada počeo s kuknjavom o tome da je Interliber dosegnuo dno dna i krenuo nizati slične više ili manje točne opservacije, ponovio bih ono što je proteklih dana (pa i godina) već nebrojeno puta napisano, stoga u ovom tekstu neću gubiti vrijeme na ponavljanje opće poznatih mjesta.

Radije ću pokušati ukratko nabaciti nekoliko natuknica o tome kakvim vidim neki novi Interliber (čak je i samo ime manje važno), i na koji način bi se moglo do takvog novog Interlibera doći. Po čemu bi se, dakle, taj neki novi Interliber razlikovao od dosadašnjih?

Za početak (pa iako to nije prva stvar koju treba mijenjati) ulaz na Interliber više ne bi bio besplatan. Tko nije spreman odvojiti 5 kuna (za dnevnu kartu) ili 10 kuna (vrijedi za sve dane sajma) taj nema što tražiti na Interliberu. Točka. U blizini je Savski nasip, šetnja po njemu je besplatna (i zdrava), baš kao i obilazak obližnjeg Bundeka, gdje je nakon šetnje moguće popiti ne osobito dobru kavu za 10-ak kuna, i mnogi to čine. Pa kako nam je svima normalno da kava nešto košta (kao i npr. kutija cigareta, jer mnogi vole kombinirati ovo dvoje) onda je vrijeme da se počne razmišljati da i posjet Interliberu nešto košta, čak i manje od spomenutih kave & cigarete.

Vjerojatno će se sada mnogi zapitati zašto bi platili ulaz 5 (ili 10) kuna kada su došli samo s namjerom popunjavanja praznine na policama kućne biblioteke ili blagovremenog rješavanja predblagdanskog šopingiranja po knjižarama? Odgovor je jednostavan, za veliki buvljak knjiga nije nam potreban Interliber (u podnaslovu "međunarodni sajam knjiga i učila") koji je ipak nastajao u vrijeme kada se uspješnost prodaje knjiga nije mjerila u kilogramima (iako su i tada neki knjige rado kupovali u metrima).

Pretpostavimo da statistike o posjećenosti Interlibera iz godine u godinu ne lažu, i da zbilja 100.000 ljudi pohodi sajam. No, hajde da prepolovimo tu cifru i pretpostavimo da će zbog plaćene ulaznice svoju ljubav prema knjizi zatajiti čak 50% posjetitelja, dakle njih 50.000 i da će samo istinski  "knjizi uvijek vjerni" kupiti kartu i doći na sajam. Pretpostavimo i da će njih 40.000 kupiti kartu po 5 kuna, a 10.000 po 10 kuna, što znači da će se od prodaje ulaznica prihodovati otprilike 300.000 kuna.

Sada se vjerojatno pitate što će nam 300.000 kuna, u čijem će one završiti džepu, tj. tko će omastiti brk? Polako. Recimo da 20% namijenimo za poboljšanje uvjeta, tj. da 60.000 kuna svake godine vraćamo u eko-sustav sajma koji čine detalji poput prostrane garderobe, boljih sanitarija... neka to bude mali vid pomoći Zagrebačkom velesajmu (ZG Holdingu) koju u Interliber po navici ulaže vrlo malo ili gotovo ništa. Ostalo nam je, dakle, 240.000 kuna koje ulažemo u tzv. programski fond, a budući da bi bilo realno očekivati da i Ministarstvo kulture i Grad Zagreb - Ured za kulturu financijski potpomognu programske sadržaje Interlibera, jedna gruba kalkulacija pokazuje da se za programske sadržaje može skupiti, ovisno o izdašnosti spomenutih Ministarstva kulture i Grada Zagreba, dodatnih cca 500.000 kuna. Ako je nekome draže računati u eurima, godišnji programski fond Interlibera mogao bi se napuniti s cca 100.000 eura (740.000 kuna).

Nemojmo zaboraviti da se ova kalkulacija bazira na prepolovljenoj posjeti Interliberu, a ona se i ne bi trebala dogoditi ako bi se s prodajom ulaznica afirmirala praksa da s kupljenom ulaznicom posjetitelj dobiva nespornu "vrijednost za novac" (value for money), i da zapravo samo o organizatorima Interlibera ovisi (kao i o samoj koncepciji Interlibera) hoće li posjetitelj za svoju ulaznicu dobiti "vrijednost" ili "zagušljivi zrak".

Vratimo se na tih minimalno 740.00 kuna iliti 100.000 eura programskih sredstava, što možemo s njima napraviti? Da li će se iz iz tog iznosa participirati u troškovima nakladnika-izlagača? Naravno da neće, ne mogu se miješati kruške i jabuke. Razmišljajmo u drugom smjeru... koliko je stotina ljudi došlo pogledati i poslušati Jonathana Franzena u VIP clubu? Koliko je ljudi došlo svojevremeno na Paola Coelha? Već samo ta dva događaja pokazuju da brojke mogu varirati između nekoliko stotina i nekoliko tisuća, naravno da to ovisi o imenima, ali prije svega i o volji da se popularni svjetski autori dovedu u Zagreb.

Ako razmišljamo u kategorijama danas mega popularnih autora tada bi to danas značilo dovesti npr. J.K. Rowling, J. Nesboa ili E. L. James, ali i one druge vrhunske ali mrvicu manje popularne autore poput O. Pamuka, A. Oza ili E. Jelinek... imena ne mnogo i samo je potrebno kombinirati popularnost i kvalitetu, ali ako raspolažete značajnijim sredstvima tada to nije nemoguća misija, i u ovom tekstu pojedinačna imena najmanje su važna. Pri čemu ne smijemo zaboraviti da postoje i popularni kao i važni autori i u drugim izdavačkim nišama, jer ne vrti se sve oko književnosti.  

Ukratko, za svaki dan Interlibera mogli bismo osigurati barem jednu "veliku zvjerku" iz svijeta knjiškog biznisa i nekoliko manjih... pa čak i profesionalce koji taj isti biznis kreiraju i koji bi i našim nakladnicima, knjižarima, autorima... imali što za reći i posredovati svoj "know how" (potrebno je Interliberu vratiti i njegovu izgubljenu poslovnu dimenziju). Dakle, uvjeren sam da bi se već i s programskim fondom od 100.000 eura moglo dosta toga realizirati. Pri čemu nikako ne bi smjeli zaboraviti i domaće autore, kojima bi se za sudjelovanje u programima sajma isto tako osigurao pristojan honorar, bez da ih se snubi da dođu po cijenu ručka ili plaćene putne karte & spavanja u kakvom jeftinom hotelu ako kojim slučajem rodbina iznevjeri.

Bilo bi logično da se u taj tjedan kada traje Interliber dogodi i paralelni književni događaj, kao što se npr. u Beču spajaju Festival čitanja Lesefestwoche" i vrlo lijepi decentni Bečki sajam knjiga, pri čemu Festival čitanja počinje nekoliko dana ranije, u gradu se čitaju i predstavljaju knjige na nebrojenim pozornicama, a kada sajam započne, dio se sadržaja prebacuje i na pozornice u sklopu Bečkog sajma knjiga. Jasno je da bi na tragu bečkog koncepta Interliber trebalo smjestiti u malo humanije uvjete, u neka druga dva-tri paviljona (o tome se već i ne jednom razgovaralo), organizirati nekoliko pozornica na kojima će čin predstavljanja knjiga, razgovora s autorima biti događaj a ne poniženje i autora i publike. Nakon što smo dobili HTV3 vjerojatno i povremene žive promocije ne bi trebale biti teška fikcija nego normalan televizijski sadržaj koji bi i širem krugu preživjelih zaljubljenika u knjige diljem Lijepe naše omogućio da osjete barem djelić zbivanja na Interliberu. Javna televizija to je dužna omogućiti!

I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje...

 
Ali, da bi se sve to (pa čak i više nego što u ovom pledoajeu za novi Interliber ima smisla pisati) moglo realizirati potrebno je, kao prvi korak, organizacijski i "vlasnički" preformatirati sadašnji Interliber. Ako Grad Zagreb i Republika Hrvatska zaključe da žele da Interliber bude jedna od TOP 10 godišnjih kulturnih manifestacija, tada o njemu više ne može brinuti Grad Zagreb tj. Zagrebački holding - podružnica Zagrebački velesajam, uz nemušto sufliranje Zajednice nakladnika i knjižara, već treba ustrojit sasvim novi organizacijski model, u kojem će participirati i npr. Grad Zagreb, Turistička zajednica, Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo rada i poduzetništva... te one udruge u knjižnom sektoru koje su spremne prihvatiti se svog dijela posla u projektu "novi Interliber". Svi će oni tada oformiti Programski odbor sajma koji će dogovorno "potpisati" jednu novu i drugačiju koncepciju Interlibera, ali i odgovarati za njezinu dosljednu provedbu od strane ekipe kojoj će se povjeriti taj neposredan zadatak.

Od tog trenutka o koncepciji, sadržajima i načinima na koji će se dogođati novi Interliber odlučuje Programski odbor, koji bi kao jedan od svojih prvih zadataka trebao propisati maksimalni broj kvadrata (površinu izlagačkog prostora) koju može zakupiti pojedini izlagač-nakladnik, kako više ne bi bilo moguće da se srednji i mali nakladnici bore za ostatke ostataka na rubovima godinama "zapišanih" prostora nekolicine najvećih hrvatskih nakladničkih kuća, već će se izlagački tlocrt risati po nekim sasvim drugačijim kriterijima. Da je tako nešto moguće i opet upućujem na Bečki sajam knjiga.

Zašto takvo pravednije risanje tlocrta nije bilo moguće i prije? Iz jednostavnog razloga što se upravi Interlibera nije dalo bez podrške ulaziti u sukob s najmoćnijim igračima na hrvatskoj nakladničkoj sceni, a niti je Zajednica nakladnika i knjižara imala snage u međusobnoj komunikaciji svojih članova razriješiti probleme i sukobe interesa koji se događaju s pozicija moći. I baš iz tog razloga je nužno prije svega formiranje autonomnog organizacijskog tijela (Programski odbor) koje će se moći i morati oduprijeti pritiscima s bilo koje strane, a u interesu ogromne većine izlagača i, naravno, brojne publike koja pohodi Interliber.

A kada se svemu tome pridoda i temeljiti vizualni redizajn Interlibera, sasvim drugačije medijsko praćenje istog (da je moguće privući medije ako priča ima glavu i rep dobro je pokazala prošlogodišnja manifestacija Noć knjige) tada je jasno da bi Zagreb mogao dobiti ne lokalni vašar, nego istinski međunarodni sajam knjige, koji bi mogao pretendirati da postane i važna regionalna manifestacija-poveznica tog tipa.

Jedno od mogućih pitanja koje promišljanje novog Interlibera otvara je i pitanje o interesu Zagrebačkog Velesajma u slučaju kada se većina prihoda od prodaje ulaznica zadrži u tzv. programskom fondu? ZV teško da može s Interliberom ovakvim kakav je danas biti na većem dobitku, prazne hale bez sadržaja tijekom godine su ionako generator gubitka, ali ne zaboravimo i da je kvadrat izlagačkog prostora na Interliberu prispodobiv onom kojeg hrvatski nakladnici plaćaju na sajmu knjiga u Frankfurtu. Povećanjem kvalitete samog Intelibera, njegov svojevrsni facelifting i izmještenje u novi prostor(e) omogućio bi i pomake u npr. popratnim ugostiteljskim uslugama, njihovo povećanje (dakle, i veći prihod od zakupa), a nije nemoguće da se usprkos krizi pronađe i koji sponzor koji bi prepoznao svoj interes u jednoj ovako masovnoj manifestaciji i svim popratnim (danas nažalost neiskorištenim) potencijalima.


Na kraju, početna kalkulacija bazirana na samo 50.000 posjetitelja sajma trebala je samo pokazati da se i uz smanjeni posjet može namaknuti sasvim dovoljno sredstava da se na Interliberu i oko njega odvija bogat i sadržajno atraktivan program, a ako bi se on zaista i dogodio, i na vrijeme najavio, nema razloga da posjeta uopće i doživi bilo kakav pad. Upravo suprotno, novi Interliber bi s izmijenjenom koncepcijom mogao privući i više posjetitelja.

Jer u konačnici, jeftina cijena ulaznice na sajam neće utjecati na posjet sajmu, a pogotovo ne kada posjetitelji dobivaju tzv. "value for money", a tu je mogućnosti na pretek... karta za posjet sajmu mogla bi biti ujedno i ulaznica za neki posebno organiziran after-party, koncert, filmsku projekciju, kakav vaučer za knjigu i sl.

Ideja, već u ovom tekstu, ima mnogo. Pitanje je samo - ima li volje?

 
**
 
Ukratko, za novi, daleko bolji Interliber potrebno nam je:

0. Izdvajanje Interlibera kao organizacijski samostalne manifestacije
1. Neovisni Programski odbor
2. Organizacijsko-izvršni tim Interlibera (djeluje usklađeno s Programskim odborom)
2. Primjerena i pravedna raspodjela izlagačkog prostora
3. Koncepcijski redizajn
4. Učinkovita marketinška strategija
5. Naplaćivanje ulaznica (u svrhu programa i poboljšavanja eko-sustava sajma)
6. Programsko-medijsko partnerstvo


***

Naravno, u slučaju da se inicijativa dogodi a da Zagrebački holding i Zagrebački Velesajam ne pokažu interes za promjenom i unapređenjem Interlibera, alternativa je osnivanje sasvim novog sajma, pod novim ili sličnim imenom, što bi bio teži korak, ali u kojem bi gubitnici bili upravo sadašnji organizatori, a najveći dobitnik - hrvatska knjiga.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –