Zoran Žmirić : Riječke rock himne
U posljednje je vrijeme izašlo više knjiga koje se bave pop i rock kulturom u Hrvata i bivšoj Jugoslaviji i riječka se scena nerijetko spominje kao jedna od najplodnijih. Neke od uspjelijih knjiga te vrste su "91. decibel" Velida Ðekića i "Sedma republika" Ante Perkovića. "91. decibel" pedantno bilježi riječko-opatijsku glazbenu scenu, od prvih plesnjaka, preko prvog nastupa Parafa, do Hartera festivala. "Riječke rock himne" Zorana Žmirića također bilježe riječku scenu, ali je vrebaju iz drugog kuta.
Kao što i sam naslov otkriva, autor se pozabavio genezom i okolnostima u kojima su nastajale pjesme koje su na jedan ili drugi način definirale generaciju i uhvatile duh vremena. Prilikom pisanja knjiga ovakve tematike bitno je izbjeći pretjeranu sentimentalnost i jeftinu nostalgiju, jer se rijetko kome više sluša o mitskom Novom Valu i bogovima koji su hodali zemljom. Srećom, autor je to izbjegao te uvrstio i niz novih, kvalitetnih autora, poput Diskurza i My Buddy Moose.
Žmirić kreće kronološki, s Vrijeme i Zemlja, Parafima i Termitima, zatim se kotrlja preko Denis & Denis, Laufera i Let 3, i završava s novim nadama kojima grad obiluje. Knjiga osim što nam otkriva zanimljive činjenice iz vremena 'kad su bogovi hodali zemljom' također baca svjetlo na novija imena, a to je za mlade bendove izuzetno važno. Selekcija pjesama je vrlo dobra, i naravno, uvijek će se naći netko tko će reći da nije trebala biti uvrštena 'Svijet za nas' od Laufera, nego 'Mjesečev rog', ili da se uz 'Vjeran pas' Termita trebala naći i 'Mama, s razlogom se brineš', no univerzalni kriterij ne postoji. Da je autor uvrstio sve pjesme koje slove kao klasici ili himne, knjiga bi bila nepotrebno duža.
"Himne" obiluju zgodnim anegdotama koje će se zasigurno svidjeti glazbenim eruditima, poput one kako je nastalo ime Laufer, ili kako je nastao tekst kultne himne Parafa 'Narodna pjesma'. Također nude sažete biografije s ponekim isječkom intervjua, no nakon prolistanih nekoliko poglavlja, vrlo se brzo ustanovi da tu zapravo ima vrlo malo priče o samim himnama po kojima je knjiga i uzela ime. Samim time "Himne" se pretvaraju se u niz biografija nalik onima na Last.fm, a malo koja od tih biografija je zanimljiva. Dakle, jedna pozitivnih točaka knjige, nekakva sveobuhavnost, na kraju nije samo iscrpna, nego i iscrpljujuća.
Dakako, bitno je pjesmi dati kontekst, no pisati biografiju na nekoliko stranica i sve to pokrpati pričom o nastanku himne nema previše smisla. Ne ako je težište trebalo biti na pjesmama. Nadalje, koliko god neki isječci intervjua o nastanku pjesme bili šarmantni ('Ocean' od My Buddy Moose ili 'Svijet za nas' od Laufera), neki su, poput Kraljeve priče o nastanku 'Vjernog psa' čisti sentimentalni kič koji rijetko tko ima živaca čitati.
Na kraju, ispada kao da fokus nije na samim himnama (kao što naslov knjige da naslutiti) nego na bendovima. Njihovim genezama, sapunicama, ukratko, njihovim mini-biografijama, što je u slučaju bendova poput Pasa iznimno nespretno i nalik pamćenju Buendija iz "Sto godina samoće". No, knjiga će nekima, naročito mlađima, sigurno dobro doći jer obiluje (ponekad suvišnim) informacijama. Zanimljivo je na nekoliko trenutka proviriti u tuđi mentalni sklop u trenutku stvaranja, i u tome ova knjiga uglavnom uspijeva.
Trenuci kada ne uspijeva su trenuci nad kojima autor nije imao nikakav utjecaj. U konačnici on je ovdje samo posrednik. Građa postoji, on ju je samo trebao uobličiti i učiniti prezentabilnom. I u tome uspijeva. Dakle, najveći problem knjige nije njena iscrpnost (ako se to može nazvati problemom), nego činjenica što je teško naći čitatelje za takvo što. Pokoji nostalgičar, pokoji kroničar, pokoji fanatik.
Zoran Žmirić: "Riječke rock himne"
KUD Baklje, 2011.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )