Paul Alexander : Salinger, biografija

"Ako je u 20. stoljeću postojala osoba koja nije željela da netko napiše njezinu biografiju, to je bio Salinger" piše Paul Alexander, novinar Timea i Rolling Stonea, pri kraju svoje knjige "Salinger, biografija".

Životopis J.D. Salingera (1. siječnja 1919. - 27. siječnja 2010.) može se prelomiti u tri čina. Prvi: kao pripadnik Četvrte američke divizije Salinger je sudjelovao u iskrcavanju u Normandiji te u nekim od najtežih bitaka na zapadnom frontu tokom 1944. godine. Neposredno po završetku rata 26-godišnji vojnik zatražio je liječničku pomoć u općoj vojnoj bolnici u Nuernbergu. Liječnici su utvrdili da je doživio blaži slom živaca, ali da trajnija psihijatrijska njega ili hospitalizacija u umobolnici, nije nužna. Ipak, da je Salinger u tom trenutku bio psihički labilan, te da je tražio pomoć, sugerira i podatak da se u bolnici zbližio s francuskom liječnicom, najvjerojatnije psihologinjom, s kojom je bio i u kraćem braku.

Drugi: godine 1951. Salinger je objavio "Lovca u žitu", a dvije godine kasnije i zbirku "9 priča". Knjige su jednako dobro prolazile i kod publike i kod kritike. Do 1961. "Lovac u žitu" prodan je u 3,5 milijuna primjeraka; do 1996. u 15 milijuna primjeraka. "9 priča", "Franny i Zooey", "Seymour", te "Podignite visoko krovnu gredu, tesari", također su prodani u milijunima primjeraka. S gledišta reklame, prodaji knjiga pomoglo je i kada se Salinger, na vrhuncu uspjeha, godine 1953. povukao u ruralnu osamu Nove Engleske.

Treći: slijedećih desetak godina Salingerovo ponašanje postaje sve osebujnije. Izdavačima zabranjuje objavljivanje priča u antologijama, zatim objavljivanje biografskih informacija o autoru, tiskanje fotografija na izdanjima svojih knjiga, te njihovo reklamiranje. Istodobno, postaje sve osjetljiviji na kritike i tekstove koje o njemu objavljuju vodeći magazini. Kulminacija tog narcisoidnog ponašanja dolazi 1965. kada u potpunosti prestaje objavljivati svoju prozu, potpuno se povukavši u izolaciju svog imanja (gdje je i preminuo 27. siječnja 2010., op.ur.).

Prema nekim svjedocima Salinger se i unutar te izolacije osamljivao. S tadašnjom suprugom se rijetko viđao, još manje razgovarao, a većinu vremena provodio je pišući u studiju udaljenom pola kilometra od kuće. Ponekad je taj unutarnji egzil trajao i dva tjedna... Po svemu sudeći, posttraumatski stresni sindrom, te poneki opsesivno-kompulzivni poremećaji (literarna opsesija s obitelji Glass, sukobi s urednicima, posebne prehrambene navike...) odvukli su Salingera u samoizolaciju iz koje do dana današnjeg nije izašao. S vremenom je u osamljenosti možda našao mir, ali nije niti isključeno da se dobrovoljno povlačenje s vremenom pretvorilo u samoprisilnu izolaciju.

Bilo kako bilo, Salingerov čin je potakao bolestan interes javnosti za njegov privatni život. U svojoj biografiji Paul Alexander, jedan od mnogih koji su se tokom desetljeća šuljali oko Salingerove farme, piše kako je povlačenje iz javnosti možda bilo medijski proračunato, te kako je ono svakako pridonosilo prodaji knjiga od kojih je čitavo vrijeme dobro živio...

No tražeći Salingerovu "tajnu", Alexander podiže i optužnicu za pokazivanje sklonosti prema vrlo mladim djevojkama, "neprikladnih prilagođenom odraslom muškarcu". Na toj točci biografije lome se Salingerove literarne preokupacije, njegovi brakovi te uopće odnosi sa suprotnim spolom; ukratko, mračne strasti koje su upravljale piščevim životom, pa tako možda i odlukom za povlačenjem u osamu.

Alexanderova teza nije neutemeljena. No navodeći sve djevojčice o kojima je pisao, sve mlade djevojke s kojima je živio, s kojima se ženio, i koje je odbacivao kada bi ostarile, Alexander izvodi biografski egzorcizam. Djelo više nije bitno; ono je sekundarni materijal, relevantno u onolikoj mjeri u kolikoj stvara autorovu slavu, i u kolikoj se ona preko njega može razgraditi. Bitan je autor, osoba. Cilj pisanja biografije je njeno raskrinkavanje, malograđanska denucijacija, naslađivanje kako u traču, tako i u podizanju optužnice i donošenju presude... Riječ je o inkviziciji: puritansko spaljivanje slavnih pod krinkom uravnotežene i nepristrane analize.

U literarnoj kritici psihološka analiza autora, te odnosa između života i djela, posve je legitimna, premda i osporavana jer djelo svodi na njenog autora. No Alexander ne prilazi Salingeru kao predmetu literarnog interesa, već kao smutljivcu - istovremeno ludom koliko i proračunatom! - kojeg treba raskrinkati kao osobu, a onda preko toga umanjiti vrijednost literature koja ga je učinila slavnim.

"Salinger, biografija" u tom je smislu pokušaj moralnog i intelektualnog ubojstva; rušenje spomenika i tabloidizacija književnog prostora. Pritom, u knjizi se mogu pronaći i ovakve rečenice: "priča se događa početkom prosinca 1941. godine, neposredno prije početka Drugog svjetskog rata"... Dakako, premda je Amerika napadnuta 7. prosinca, početkom Drugog svjetskog rata općenito se smatra 1. rujan 1939., ili neki još raniji datum iz vremena japansko-kineskih ratova tridesetih godina.

Paul Alexander : "Salinger -Biografija"

Prevela Radha Rojc-Belčec
V.B.Z., 2009.

( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )