Najznačajnije djelo brazilskog suvremenog klasika Antônia Torresa "Ova zemlja", u vrijeme objavljivanja 1976., proglašeno je od strane vojnih snaga visoko subverzivnim jer opisuje beznađe i siromaštvo. Priča prati obitelj iz siromašne regije Bahije i dramatične događaje kroz koje prolazi seleći se sa sjeveroistoka zemlje u São Paulo, te psihološke i društvene posljedice tog čina.

Kroz očište pripovjedača Totonhima, najmlađeg od dvanaestero braće, slijedimo putanju svih protagonista romana. Jedan od njih je i stariji brat Nelo, migrant koji se, ostavivši svoj zavičaj, obitelj i identitet iza sebe, prepustio i izgubio u velikome gradu, a gubitak vlastitih korijena odvelo ga je u propast. Napušten i razočaran, vraća se u okrilje obitelji i bori s bolešću.

Nelovo samoubojstvo čvorište je u zamršenoj mreži odnosa gdje se sukobljavaju nemoć, gubitak identiteta i pogubne frustracije.

"Ova zemlja" budi u čitatelju želju za promišljanjem egzistencijalnih pitanja, potiče solidarnost, produbljuje razumijevanje i pruža dublji pogled na čovjeka. Torres čitatelju znalački približava stvarnost svih isključenih, priznajući ih kao protagoniste i žrtve povijesne drame, čime dijeli sličnosti s još nekim brazilskim modernim klasicima.

U gustom, ali odmjerenom tekstu obilježje kojega je čist prozni stil snažne estetike vidljiv je rukopis romanopisca koji suvereno i tehnički precizno plete dirljivu priču o brazilskoj pustoši obojanoj glađu, bijedom i beznađem. Kontrastrirajući razvijena brazilska urbana središta sa zapuštenim i zaboravljenim zaleđem, autor otkriva protagoniste čije se mogućnosti iskupljenja sužavaju zajedno s pustim horizontom.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.