Vladimir Velebit jedna je od najvažnijih povijesnih figura dvadesetog stoljeća, osoba koja je sudjelovala u prijelomnim trenucima naše povijesti. Dvanaest godina nakon njegove smrti pred nama su autobiografski zapisi "Moj život" koje je za objavljivanje priredio Tvrtko Jakovina.

U svojoj memoarskoj knjizi Vladimir Velebit potpuno otvoreno piše o odrastanju, obitelji, školovanju, prvim slučajevima koje je vodio kao odvjetnik, približavanju lijevim idejama, radu u ilegali te zbližavanju s Josipom Brozom Titom, Ivom Lolom Ribarom, Milovanom Đilasom i drugim ključnim akterima naše povijesti, odluci da se pridruži partizanskom pokretu, svojoj ulozi u pregovorima s Nijemcima i spašavanju Herte Haas, ali i priznavanju partizanskog pokreta i osnivanju jugoslavenske diplomacije. Govori zatim o poslijeratnim usponima i padovima, druženju s Titom, svojim veleposlaničkim mjestima u Rimu i Londonu i radu u organizacijama Ujedinjenih naroda.

"Moj život" prepun je pojedinosti i slikovitih opisa, a Vladimir Velebit pokazuje se kao pronicav autor koji zna uočiti detalje te napeto i dinamično prenijeti sve ono bitno što se događa iza kulisa diplomacije. Velebitovi zapisi jednako su zanimljivi i kada priča o privatnome – o svom odnosu s ocem, majkom, sestrom, suprugom Verom i sinovima, kao i kada govori o najvažnijim političkim događajima.

Bez obzira na to opisuje li svoju lovačku strast ili diplomatske zavrzlame, Velebit današnjem čitatelju daje jasan uvid u epohu u kojoj je odigrao značajnu ulogu. Skroman, a uvijek u žarištu događanja, Velebit je bio i ostao osoba ključna u povijesti naših prostora, koja bi bez njega zasigurno bila drugačija.

Vladimir Velebit rođen je u Zadru 19. kolovoza 1907. Njegovi preci bili su časnici u austrougarskoj vojsci, pradjed Ilija i djed bili su generali, a i otac Ljubomir umirovljen je u istom činu 1941. Kao dijete živio je diljem Monarhije. Školovanje je započeo u Temišvaru i nastavio u Trstu, zatim Beču, Zagrebu i Čakovcu. Pravni fakultet završio je u Zagrebu te radio kao sudac u Nišu, Leskovcu, Prištini, Kičevu i Šidu. Godine 1937. vraća se u Zagreb, gdje započinje odvjetničku karijeru, dolazi u intenzivniji kontakt s Komunističkom partijom te sudjeluje u nizu važnih akcija, od kojih su najznačajnije suradnja s Josipom Kopničem te poznanstvo s Josipom Brozom Titom, Hertom Haas, Ivom Lolom Ribarom i drugima.

Početkom 1942. Vladimir Velebit odlazi u partizane, gdje radi na pravnoj organizaciji, a 1943. postaje oficir za vezu sa stranim vojnim misijama. U svibnju 1944. odlazi u London i obavlja mnoge pregovore. U koalicijskoj vladi Tito-Šubašić u ožujku 1945. postavljen je za ministra inozemnih poslova. U travnju 1948., suočen s optužbom da je engleski špijun, podnosi ostavku. Vodi Komitet za ugostiteljstvo i turizam. Godine 1951. postaje veleposlanik u Rimu, a 1952. u Londonu. Od 1956. do 1960. radi na raznim poslovima u Beogradu. Na poziv glavnog tajnika OUN-a postaje izvršni tajnik Europske ekonomske komisije OUN-a sa sjedištem u Ženevi. Tu dužnost obavlja od 1960. do 1970., kada odlazi u mirovinu. Kao emisar Carnegijeve fondacije u izraelsko-palestinskom sukobu odradio je posljednji diplomatski zadatak. Nakon umirovljenja živio je u Zagrebu, a ljeti u Malom Lošinju. Umro je u Zagrebu 29. kolovoza 2004.

Objavio je knjige "Sećanja", Globus, Zagreb, 1983., i "Tajne i zamke II. svjetskog rata", Prometej, Zagreb, 2002.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.