Felix Etienne de Petrignac
Putovanje zemljom paradoksa : Satirični putopis iz 1965.
- Nakladnik: Edicije Božičević
- 12/2009.
- 96 str., meki uvez
- ISBN 9789536751495
- Cijena: 11.28 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U egzotičnim krajevima više sam puta osjetio kako me u danom trenutku preplavljuje uzvišen osjećaj, ne zato što me je nešto dojmilo, nego zato što sam se unaprijed veselio kako ću ga mojima doma prepričavati. Kakav bih dokaz tih čarobnih ili dramatičnih trenutaka donio doma? U početku samo suvenire, fotografije, kasnije i tragove na tijelu, koliko me već okrznula zemlja kroz koju sam prolazio. Ali danas nije vrijeme za pregledavanje fotografija, dijapozitiva i videa s putovanja? Suvenire sam razdijelio, izgubio. Jedino što mi je uistinu ostalo i čega se neprestano, pri kakvoj god društvenoj prigodi prisjećam jesu doživljaji.
Putovanje proživljavamo dvaput. Prvo na vlastitoj koži, a kasnije u bezbrojnim inačicama prepričavanja. Ne iznenađuje nas što nam to drugo proživljavanje često nudi više zadovoljstva i radosti. Pri prepričavanju putnik više nije sam, s njim može poći svatko tko želi i tko ima volje slušati. Opisani doživljaji govore o tome, upravo o tome...
***
Felix Petrignac rođen je 1920. na Božić u Subotici, u obitelji austrougarskog oficira, carbonara rođenog u Ivancu kraj Varaždina. Umjesto prezaposlenog i degradacijom na željeznicu u Kraljevini Jugoslaviji deprimiranog oca svoj uzor je pronašao u majčinom rođaku Beli Wüerthu koji gaje naučio skromnosti i šahu.
Završio je glasovitu mušku gimnaziju u Beogradu i započeo studij kemije prije bombardiranja 1941. tijekom kojeg mu je najmlađeg brata zatrpala zemlja koju je izbacila bomba. Nakon što ga je brata uspio iskopati živog kod kuće su ga dočekali roditelji spremni na bijeg pred Nedićevcima koji su "židovsko pitanje" u Srbiji riješili u roku od deset dana.
Obitelj je bježala preko Vojvodine u Zagreb gdje im je Bela Wüerth poklonio stan u svojoj zgradi u Draškovićevoj, gdje su i dočekali 1945. Kako mu roditelji nisu smjeli raditi zbog rodbinskih i prijateljskih veza s istaknutim obiteljima u NDH, Felix je uspješno diplomirao ekonomiju i apsolvirao pravo uz rad neposredno prije nego što je partizanski kadar preuzeo katedre.
Nakon rata rezervna mu je bila domovina njegovih predaka u kojoj se bavio trgovinom umjetninama, ali nikad nije izgubio državljanstvo Jugoslavije. 1968. trajno se je vratio u Hrvatsku i tijekom osamdesetih pisao u Studentskom Listu i Poletu te polemizirao s beogradskim tiskom.
Predavao je i ekonomiju u školi za maloljetne delinkvente u Zagrebu prenoseći im načela Bele Wüertha i škole ekonomije koju je zvao "predšumska". Karijera mu je iznenadno prekinuta odlukom nastavničkog vijeća nakon što je izvrgnuo pred učenicima ruglu kolegu nastavnika tjelesnog odgoja, koji se hvalio da je popio litru viskija i spolno općio s dvije šesnaestogodišnjakinje.
Umro je 1993. u Zagrebu na predavanju Alaina Finkelkrauta, izvan sebe od bijesa što su Hrvati zaratili s Bosancima i što je pogrešno procijenio tadašnje vodstvo Hrvatske i radi površnosti i neinformiranosti europskih "intelektualaca" čija mišljenja su Hrvatskoj radila o glavi.
Putovanje proživljavamo dvaput. Prvo na vlastitoj koži, a kasnije u bezbrojnim inačicama prepričavanja. Ne iznenađuje nas što nam to drugo proživljavanje često nudi više zadovoljstva i radosti. Pri prepričavanju putnik više nije sam, s njim može poći svatko tko želi i tko ima volje slušati. Opisani doživljaji govore o tome, upravo o tome...
***
Felix Petrignac rođen je 1920. na Božić u Subotici, u obitelji austrougarskog oficira, carbonara rođenog u Ivancu kraj Varaždina. Umjesto prezaposlenog i degradacijom na željeznicu u Kraljevini Jugoslaviji deprimiranog oca svoj uzor je pronašao u majčinom rođaku Beli Wüerthu koji gaje naučio skromnosti i šahu.
Završio je glasovitu mušku gimnaziju u Beogradu i započeo studij kemije prije bombardiranja 1941. tijekom kojeg mu je najmlađeg brata zatrpala zemlja koju je izbacila bomba. Nakon što ga je brata uspio iskopati živog kod kuće su ga dočekali roditelji spremni na bijeg pred Nedićevcima koji su "židovsko pitanje" u Srbiji riješili u roku od deset dana.
Obitelj je bježala preko Vojvodine u Zagreb gdje im je Bela Wüerth poklonio stan u svojoj zgradi u Draškovićevoj, gdje su i dočekali 1945. Kako mu roditelji nisu smjeli raditi zbog rodbinskih i prijateljskih veza s istaknutim obiteljima u NDH, Felix je uspješno diplomirao ekonomiju i apsolvirao pravo uz rad neposredno prije nego što je partizanski kadar preuzeo katedre.
Nakon rata rezervna mu je bila domovina njegovih predaka u kojoj se bavio trgovinom umjetninama, ali nikad nije izgubio državljanstvo Jugoslavije. 1968. trajno se je vratio u Hrvatsku i tijekom osamdesetih pisao u Studentskom Listu i Poletu te polemizirao s beogradskim tiskom.
Predavao je i ekonomiju u školi za maloljetne delinkvente u Zagrebu prenoseći im načela Bele Wüertha i škole ekonomije koju je zvao "predšumska". Karijera mu je iznenadno prekinuta odlukom nastavničkog vijeća nakon što je izvrgnuo pred učenicima ruglu kolegu nastavnika tjelesnog odgoja, koji se hvalio da je popio litru viskija i spolno općio s dvije šesnaestogodišnjakinje.
Umro je 1993. u Zagrebu na predavanju Alaina Finkelkrauta, izvan sebe od bijesa što su Hrvati zaratili s Bosancima i što je pogrešno procijenio tadašnje vodstvo Hrvatske i radi površnosti i neinformiranosti europskih "intelektualaca" čija mišljenja su Hrvatskoj radila o glavi.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
