"Reći ću ti s čime se slažem u tvojoj teoriji o sreći", kaže Aleksandar. "Slažem se s time da najveća sreća dolazi onima koji su sposobni za najveće stvari. Tu ostavljamo mog brata. Odatle ti i ja krećemo i ostavljamo ostatak svijeta. Ti i ja možemo shvatiti divotu stvari. Dođemo do samog ruba - do granica kako ih svi drugi definiraju, razumiju i doživljavaju - a onda idemo korak dalje. Odlazimo na mjesta koja još nitko nije vidio. To smo mi. Ti si me naučio da budem takav."

Ovo je tek djelić iznimno zanimljivog dijaloga Aleksandra Makedonskog i Aristotela, čiji je odnos vješto rekonstruirala kanadska spisateljica Annabel Lyon.

A sve je počelo 342. godine prije Krista kad je kralj Filip Makedonski pozvao Aristotela da bude učitelj njegovu sinu, princu, kasnije poznatijem kao Aleksandar Veliki (Makedonski). Aristotel je ostao u službi na dvoru sedam godina, družeći se i poučavajući budućega kralja i velikog vojskovođu. U međuvremenu, princ Aleksandar stasao je od bistrog, nježnog dječaka u gordog i ambicioznog mladog čovjeka. Aristotel poučava princa u skladu s etičkim normama i pokušava utjecati na njega da postane pravedan vođa, ali ubrzo uviđa kako mu konci izmiču iz ruku i kako rezultat njegova truda i obuke u mladom buntovnom umu polučuje nepovratno drukčiji učinak od željenog i inicijalno zamišljenog...

Inteligentno i pomno ispisana proza Annabel Lyon vraća nas više od dva tisućljeća u prošlost, osvjetljavajući ondašnje vrijeme, kulturu, ljude i običaje, te rekonstruirajući osobnosti i intimnosti genijalnog filozofa i slavom ovjenčanog ratnika. Povijesni roman u svom najboljem izdanju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.