Sigurno se mnogi od vas sjećaju svojih djedova koji bi vas uzeli u krilo ili sjeli pored vas kad biste imali neku malu virozu ili upalu grla ili neku takvu, skoro bezazlenu, ali neugodnu boleštinu, i pričali vam priče? Umjesto djeda može i baka, naravno! Ako se ne sjećate ni djeda ni bake koji su vam pričali priče, a željeli biste da jesu, uvijek možete, kao Erwin Moser, sjesti i početi pisati svoje priče, zamišljajući svoga djeda ili baku, ili zamišljajući sebe kao djeda ili baku kako ćete te (ili neke druge) priče pričati svojim unucima.

Prije nego što to učinite, pročitajte Erwinove priče koje je smislio za vas, prisjećajući se onih koje je čuo u djetinjstvu, malo ih mijenjajući, malo im dodajući, malo oduzimajući, da budu što zanimljivije i uvjerljivije. A onda još jednom razmislite zašto se kaže da se nešto prenosi "s koljena na koljeno". Možda vam bude jasnije zašto je tako, a možda i, kao dječak iz ove knjige, poželite što češće sanjati otvorenih očiju.

Jer, pričanje priča je nešto što mi, ljudi, jako dobro radimo. Ne zaboravimo to, bez obzira na to koliko se žurili!

Autor

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.