Tekst ovog priručnika nastao je na temelju dvaju ciklusa radionica "Primjenom znanja do vlastitog imanja" koji su održani 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog slavističkog društva i Kluba studenata južne slavistike A–302. Ciklusi
radionica bazirani su na konceptu kojim se pružaju praktična znanja s područja akademskog pisanja, poslovne korespondencije, izrade projektnih prijedloga, vođenja projekata, načina i izvora financiranja, izrade i vođenja europskih projekata itd. Na radionicama je do sada
prisustvovao čitav niz viskoobrazovanih ljudi bez radnog iskustva ili dugotrajno nezaposlenih.

Priručnik "Znanje je imanje" svojevrstan je vodič kroz poslovni svijet strukturiran u vidu poglavlja koja se referiraju na neke početne korake provjerene u praksi i objašnjene na pristupačan način. Prvi korak pri (samo)zapošljavanju predstavlja prepoznavanje vlastitih
sposobnosti. Upravo zato se priručnikom želi potaknuti čitatelja da se zapita ima li potrebne predispozicije te je li ih spreman razvijati kako bi si povećao šanse pri nalaženju posla. Priručnik također govori o potrebi za identificiranjem ljudskih i financijskih resursa neophodnih za razumijevanje poslovne djelatnosti.

Cilj je ovim priručnikom potaknuti mlade koji nisu imali mogućnost sudjelovati na radionicama na neku vrstu akcije, odvažnost da se usude ostvariti vlastite ideje, a ovaj priručnik služi upravo tomu da se usvoje neki osnovni pojmovi kako bi mladi ljudi u budućnosti bili poslovno uspješni.

Prvo poglavlje čitatelja uvodi u svijet akademskog pisanja gdje se objašnjavaju vještine potrebne za pisanje kvalitetnog znanstvenog rada s nizom korisnih uputa, savjeta i konkretnih prijedloga. Drugo poglavlje predstavlja pravila čijom se upotrebom omogućuje kvalitetnija komunikacija i uspješnija korespondencija te samim time i bolji rezultati u poslovnom okruženju. Treće poglavlje prikazuje znanja koja su potrebna prilikom prijavljivanja projektnih prijedloga. U ovom poglavlju obrađuju se najvažnije smjernice koje organizacije civilnog društva moraju usvojiti ako se namjeravaju obratiti potencijalnim donatorima kako bi zaslužili njihovu podršku i samim time proveli konkretnu projektnu ideju u djelo.

Četvrto poglavlje donosi analizu procesa iskorištavanja sredstava pretpristupnih fondova Europske unije te ukazuje na nedostatak administrativnih kapaciteta u Hrvatskoj u većini tih procesa. Kroz ukazivanje na dosadašnje probleme korištenja sredstava pokušava se omogućiti bolje polazište za sve koji se namjeravaju prijavljivati za sredstva u strukturnim fondovima i Kohezijskom fondu Europske unije. Peto poglavlje, ujedno i posljednje u priručniku, opisuje provođenje europskog projekta mobilnosti u praksi pod nazivom Mnemosyne – Kazalište sjećanja. Riječ je o projektu zamišljenom na interdisciplinarnoj osnovi kojim se proučavaju politike pamćenja u europskim društvima te potiču umjetnosti i kulture sjećanja.

Goran Lončar

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.