Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske : Prilozi hrvatskoj nabožnoj književnosti 18. stoljeća
- Nakladnik: Disput
- 11/2007.
- 448 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532600377
- Cijena: 18.58 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Ovom knjigom Milovan Tatarin daje važan doprinos našoj književnopovijesnoj znanosti jer se bavi slabo poznatim ili nepoznatim tekstovima hrvatske književnosti. Njegove su teme: «Plač Gospin i muka Isukrstova u slavonskoj nabožnoj knjizi 18. stoljeća, Hagiografski spjev o svetoj Olivi Antuna Josipa Knezovića, Epilij Nikole Marčija o svetoj Mariji Egipćanki, Jedna latinična verzija legende o svetoj Mariji Egipćanki i njezin talijanski izvor, Metastazijev Giuseppe riconosciuto u Slavoniji, Dijarij Antuna Josipa Turkovića, osječkoga župnika, Sjećanje na Antuna Kanižlića u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda».
Knjiga je strukturirana od uvodnih rasprava i transkripcija analiziranih tekstova, pri čemu u uvodnim raspravama autor pristupačnim znanstvenim stilom pomno raščlanjuje svaki tekst i sažeto obavještava o najvažnijim njegovim značajkama. Rasprave privlače zanimljivošću – posebno tekst o "zaboravljenoj" Olivi te propitivanje i tumačenje prožimanja autobiografskoga i historiografskoga diskurza u «Dijariju» A. J. Turkovića.
Posebno treba naglasiti da Tatarin sve analizirane književne tekstove transkribira, što je preduvjet književnopovijesnoga istraživanja baštine koja nije objavljena. Na taj način naime pruža jezikoslovcima i povjesničarima hrvatskoga jezika bogatu građu za proučavanje štokavskoga književnoga jezika 18. stoljeća, koja se do sada u jezičnopovijesnim analizama nije uzimala u obzir. (Amir Kapetanović)
***
Tatarin nam ovdje nudi tekstove religiozne inspiracije i tekstove kojima su autori duhovnici, ili je posrijedi i jedno i drugo. Vremenski je okvir XVIII. stoljeće, dok prostornoga okvira nema, nego su uvrštena i djela s juga i djela sa sjevera, premda ovih drugih ima više. Tekstove Tatarin popraćuje vlastitim osvrtima na djela i njihove autore.
Upravo bih ovo posljednje htio naglasiti: nije tu riječ tek o uobičajenim priređivačkim napomenama, nego o cjelovitim raspravama o piscima i njihovim djelima, tako da je ponekad teško razabrati je li Tatarinova studija komentar objavljenom djelu ili je objavljeno djelo primjer za temeljne teze što se iznose u studiji. Sami su tekstovi pak nesumnjivo vrijedni pažnje, jedni zbog književnopovijesnih, drugi zbog estetskih, a treći zbog kulturoloških razloga.
U svakom slučaju zahvaljujući ovdje skupljenim djelima, postaje slika našega književnog XVIII. stoljeća mnogo jasnija nego što je bila, a proučavateljima književne povijesti otvara se polje za razne vrste zaključaka. Još je nešto tu važno: riječ je pretežno o kraćim tekstovima, koji su k tome i pisani jezikom koji je razmjerno nalik suvremenome, pa ih može razumjeti – i u njima naći zadovoljstvo – i tzv. obični čitatelj. Ova knjiga daje našoj znanosti pomagalo kakvo do sada nije imala, dok našoj sredini nudi vrijedan prilog za ispravno povijesno samorazumijevanje. (Pavao Pavličić)
Knjiga je strukturirana od uvodnih rasprava i transkripcija analiziranih tekstova, pri čemu u uvodnim raspravama autor pristupačnim znanstvenim stilom pomno raščlanjuje svaki tekst i sažeto obavještava o najvažnijim njegovim značajkama. Rasprave privlače zanimljivošću – posebno tekst o "zaboravljenoj" Olivi te propitivanje i tumačenje prožimanja autobiografskoga i historiografskoga diskurza u «Dijariju» A. J. Turkovića.
Posebno treba naglasiti da Tatarin sve analizirane književne tekstove transkribira, što je preduvjet književnopovijesnoga istraživanja baštine koja nije objavljena. Na taj način naime pruža jezikoslovcima i povjesničarima hrvatskoga jezika bogatu građu za proučavanje štokavskoga književnoga jezika 18. stoljeća, koja se do sada u jezičnopovijesnim analizama nije uzimala u obzir. (Amir Kapetanović)
***
Tatarin nam ovdje nudi tekstove religiozne inspiracije i tekstove kojima su autori duhovnici, ili je posrijedi i jedno i drugo. Vremenski je okvir XVIII. stoljeće, dok prostornoga okvira nema, nego su uvrštena i djela s juga i djela sa sjevera, premda ovih drugih ima više. Tekstove Tatarin popraćuje vlastitim osvrtima na djela i njihove autore.
Upravo bih ovo posljednje htio naglasiti: nije tu riječ tek o uobičajenim priređivačkim napomenama, nego o cjelovitim raspravama o piscima i njihovim djelima, tako da je ponekad teško razabrati je li Tatarinova studija komentar objavljenom djelu ili je objavljeno djelo primjer za temeljne teze što se iznose u studiji. Sami su tekstovi pak nesumnjivo vrijedni pažnje, jedni zbog književnopovijesnih, drugi zbog estetskih, a treći zbog kulturoloških razloga.
U svakom slučaju zahvaljujući ovdje skupljenim djelima, postaje slika našega književnog XVIII. stoljeća mnogo jasnija nego što je bila, a proučavateljima književne povijesti otvara se polje za razne vrste zaključaka. Još je nešto tu važno: riječ je pretežno o kraćim tekstovima, koji su k tome i pisani jezikom koji je razmjerno nalik suvremenome, pa ih može razumjeti – i u njima naći zadovoljstvo – i tzv. obični čitatelj. Ova knjiga daje našoj znanosti pomagalo kakvo do sada nije imala, dok našoj sredini nudi vrijedan prilog za ispravno povijesno samorazumijevanje. (Pavao Pavličić)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.