Svoje će univerzume Žeželj graditi od sjena, aluzija, metafora, zaustavljenih pokreta, slutnji i apsurda - jezik će često stavljati na drugo mjesto, a nekad mu ni neće dati prostora – i takvima će im se, svakim novim stripom, uvijek ispočetka vraćati, nadograđujući sad ovaj, sad onaj detalj ne bi li, nekad u budućnosti, zatvorio gestalt i dobio kompletnu sliku svijeta pretočenog u strip.

Fantastično se ovdje promatra kao nadžanrovska kategorija, kao svojstvo pripovjednog teksta prisutno u cjelokupnoj književnoj tradiciji, kao – ovisno već o teorijskim postulatima i interesnoj sferi citiranih teoretičara – svojevoljni otklon od dominantne norme uspostavljene od realističkog romana naovamo.

Philip K. Dick okreće pilu naopako i američkom vitalizmu podmeće defetističko ogledalo kojim svu ratnu i poslijeratnu retoriku pobjednika prikazuje kao buku bez sadržaja, kao slučajni kapric povijesti koji je, uz promijenjenu okolnost ili dvije, mogao biti potpuno drugačiji.

Howardovska fantastika, utjelovljena u pričama o Conanu, nastavit će i dalje golicati maštu, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog toga što smo svjesni fundamentalne i pomalo porazne istine o ljudskoj prirodi koju je Howard svojom fikcijom dohvatio. A fikcija je, kako je to ustvrdio neki Grk blizak Aleksandru Velikome, istinitija od povijesti, mada se i iz povijesti da štošta naučiti.

Jezik njenih priča je, poput samih junakinja, životan i uvjerljiv, a opet običan, neočuđen. I kad piše svađu, i kad piše raspravu, i kad piše zajedljivi komentar i ironiju, i kad je cinična, i kad se smije, i kad su joj likovi tužni, zlobni, blesavi ili samo nezainteresirani, Tanja Mravak uvijek ostaje unutar okvira govora, pokazujući kako se običnom komunikacijom pripovijedaju bogati svjetovi ispunjeni...