Knjige pisane četveroručno, u ovome slučaju čak i šesteroručno, i nisu neka česta pojava, osobito ako proizlaze iz promišljenog koncepta. Tako smo dobili knjižicu (koja taj deminutiv zaslužuje ponajprije svojim opsegom od tridesetak stranica malog formata) «Tri krokodila», a u njoj tri priče s naslovom «Krokodil» iz pera zanimljivog spisateljskog trolista. Zanimljivog zbog toga što je među njima...

Priča o solidnoj gospodi i stupovima društva koji se preko noći pretvaraju u raspomamljene zombije posljednjih se tjedana, međutim, sa stranica viktorijanske literature preselila u hrvatske crne kronike. Posljednjih smo tjedana svjedoci cijelog niza incidenata u kojima su solidni hrvatski patrijarsi s podebljim računima i važnim funkcijama zatečeni u sitne noćne sate na poprištu kavanskog alkoholnog...

«Ono što sam prešutjela» jezično je i stilski više nego korektan prozni prvijenac, a autorici bismo kao komparativnu prednost svakako trebali priznati i vrlo životne i dinamične dijaloge. Iako bismo ovaj roman vrlo (o)lako mogli smjestiti u ladicu ženskog pisma, jer doista je riječ o ženskoj ispovjednoj prozi, te iako se u njemu čita vrlo visok stupanj emotivnosti i registar tipičnih tema –...

Vidjeli ste, na primjer, naslovnicu Škorinog posljednjeg albuma, fotografiju na kojoj se umjetnik iskolačenih očiju znoji u patriotskoj ognjici? Njegovo se čelo žari i vjeđe pote, premda, istinu govoreći, kada je za domovinu prije nekog vremena valjalo proliti jednu drugu tjelesnu tekućinu, taj vojni obveznik je imao pametnijeg posla. Svirao je za društvo u kutu. Čovjek nema ni pet minuta fronta, ali neće...

Svakako najkompleksnije dimenzija koje se Dežulović dotakao u svome romanu jest ona koja se tiče slučajnosti, trenutka u životu čovjeka, onog u kojem jedna, u ovom slučaju naslovna replika, koja je ostala neizgovorena na jednom kiosku, nakon kupovine cigareta od žene koja predstavlja jednu od mitskih točaka u seksualnom odrastanju junaka ovoga romana, može usmjeriti pojedinačnu sudbinu u smjeru koji nije...

Haaški prigovor Vatikanu izrečen ovog tjedna, naravno, u velikoj je mjeri forma moralnog pritiska. Nitko od nas ne može znati koliko istine ima u tvrdnji da se Gotovina skrivao ili skriva u kakvom franjevačkom klaustru. Čak i kad bi bilo tako (u što ne želim vjerovati), sasvim je vjerojatno da crkveni nadređeni o tom ne znaju ništa, a pogotovo da o tom ništa ne zna Vatikan. Zdravi razum nalaže da onaj...