Pričamo li o profesionalnim ubojicama, dijete koje se odluči za ovo časno zanimanje, netko bistar, a nestašne naravi, da ne voli učiti, jer se baš ovakvi kasnije pokažu najuspješnijima, moralo bi imati priliku pohađati ozbiljnu školu. Kako to već ide. Roditelji da ga pošalju na studij, smjeste ga u studentski dom, šalju mu džeparac i pakete s domaćim pekmezom, pišu mu da se prihvati knjige i ne skita...

Pisana povijest povijest je koju kroje intelektualci i država. To je povijest ili okupatora ili izroda, povijest kojoj nije vjerovati i koju treba poznavati tek u onoj mjeri da se možeš socijalizirati (dakle - dobiti četvorku). Tu povijest napisali su “čudni ljudi čudnog imena” (Škoro), nju naturaju cesar i kralj, ili srbokomunisti, ili šoroševci, ili Bruxelles, ona nikad nije i ne može biti...

Svečano otvaranje autoceste, kao i svako drugo svečano otvaranje, uostalom, ne može proći ni bez nekolicine njih u narodnim nošnjama. U svim kulturno-umjetničkim društvima znaju, ako hoće pare iz općinskog proračuna, da moraju statirati kao Indijanci na ovim priredbama. Oni simboliziraju Narod i njegove vjekovne čežnje, naše pradjedove koji su, još u sedmom stoljeću, žudjeli za šestotračnom...

Tomić

Hrvatski film i drama još su uvijek prava kamilica prema načinima reprezentiranja društva u drugim, čisto komercijalnim medijima. Nisam još vidio hrvatski film i približno strašan kao kloaka što nas zapahuje iz novinskih crnih kronika. Ni jedan hrvatski film ne može se po tmastom pesimizmu mjeriti sa Škorinim “Sude mi”, Thompsonovim “Prijateljima” ili “Šamarom” Hladnog...

U ovoj pokvarenoj zemlji, gdje se afere gomilaju takvom brzinom da je normalan čovjek sasvim obeshrabren i nema više snage ni opsovati i pljunuti, vijest kako je državna revizija otkrila da je nezavisni saborski zastupnik Ivo Banac, o trošku poreznih obveznika, sam sebi iznajmljivao poslovni prostor za četrdeset hiljada kuna, ispuni vas ipak nekim bizarnim veseljem. Vjerojatno je to ono što zovu galgenhumor,...