Među pojedinim knjigama u ovom osobnom izboru uočljiva je poveznica - društveno-socijalna analitičnost i kritičnost. Naime, živimo u vremenu izrazite socijalne raslojenosti i društvenih nepravdi te brojnih anomalija, na što pojedini autori upozoravaju transferirajući te negativne sastavnice društvene stvarnosti u tkiva svojih književnih djela. No, iako su te odrednice prevladavajuće, nikako nisu njihov...

Zimin umirovljenički 'carpe diem', neumorno participiranje u kulturnom životu, uopće životu, njegova bjelosvjetska svakodnevica u ne tako bjelosvjetskoj zemlji, fantastičan je primjer aktivne, ispunjene, sve samo ne mirne mirovine. Ali ovaj put prednost ćemo dati 'privatnoj sferi' dnevnika. Malenim sličicama, malenim riječima, koje otvaraju vrata literarnih prostora.

Klempererovi zapisi neizostavna su citatna građa povjesničara Trećeg Reicha. Posrijedi nije samo prvorazredno svjedočanstvo, već i izvanredna jezična i kulturološka analiza nacizma. Skupljajući građu za 'LTI' Klemperer je zabilježio nacistički novogovor koji je kroz upotrebu specifičnih riječi, sintagmi, interpunkcija, jednako skrivao koliko i otkrivao narav i namjere režima.

Otok je, prema tome, slijed kadrova: za domaće podsjetnik na 'završeni savršeni svijet' koji ih, uz upitnu budućnost, terorizira kao nepovratan ili nepostojeći ideal, za turiste to su prizori kakvog izvornog mediteranskog načina života, iskupljenog od šture banalnosti svojom 'autentičnošću'. U svome egzotičnome 'rezervatu', otočani su fotografije u pokretu, živi 'eksponati' na otoku-muzeju.

Kragićeva tri eseja o „nekim tendencijama“ klasičnog hollywoodskog filma mogli bi smo i nazvati dramom u tri esejistička čina u kojoj klasični Hollywood zastane u hodu, klekne na koljena, i potom ispusti posljedni dah. Ili elegijom o tome kako je s John Wayneom, Gary Cooperom i Clarkom Gableom umirao klasični Hollywood...