'Lirka' Miroslava Kirina na ludičan i začudan način kondenzira svakodnevni svijet, trajanje uz obične stvari, prakse i rituale. Indirektno i sasvim nenametljivo uvažava potisnute slike djetinjstva i/ili nekog izvornijeg života, zazirući od matrica ukorijenjenih u artificijelnosti i raznim vrstama konvencija.

Iako se u romanu odvije nekoliko presudnih događaja (rođenje njihove sestre, recimo), naglasak nije na fabuli, već na vinjetama koje se nižu kao figure na ukrasnim papirnim trakama. Isprepliću se scene ispričane naturalističkom i nadrealnom poetikom.

Radi se o vrlo lijepoj, nježnoj, pametnoj i ne previše sentimentalnoj priči, koja se doduše vrti oko proslave Božića, ali pripovijeda o znatno široj tematici. Ukratko, osvojio me i dirnuo zanimljiv i topao roman za djecu, vješto ispričan, s originalnim likovima i odlično zamišljenom i izvedenom radnji, koja počinje svega nekoliko dana prije Božića.

Pasolinijevi stihovi, ako se izuzmu oni programatskog karaktera, poput Arijadnine niti vode u svijet u kojem, osim slobodne ljubavi, nema drugog zakona. Upravo onakve kakva je njemu samom bila zanijekana, i čiju je cijenu platio, kao i svi drugi koji su se borili za slobodu koja nikad nije besplatna.

Posežući duboko u ostavštinu klasične erudicije, igrajući se dragim mu temama i motivima (fantastika, hermeneutika, povijest, lingvistika), Perić 'Zagabrijelom' ispisuje apokaliptičku viziju početka 21. stoljeća u kojoj se sve opire svemu, komunikacija postaje buka, a ludizam i budalaština politički stav i čin otpora, priprema za revoluciju u čaši vode, revoluciju nakon koje će, je li, sve biti navlas...