Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 10.07.2019.

Melania G. Mazzucco: Svaki je život vrijedan da se o njemu pripovijeda

Kad sam se počela zanimati za tu priču primijetila sam kako mnogi od onih s kojima sam razgovarala nisu smatrali važnim ono što su proživjeli i čak su bili iznenađeni što pridajem toliko važnosti događajima koji su se zbili tako davno. I možda i u tome leži zadaća nas pisaca, da pokažemo kako je sve važno, kako je svaki život vrijedan da se o njemu pripovijeda.
Razgovor • 02.07.2019.

Ernest van der Kwast: Ne želim biti književni Big Mac, čitatelje hranim maštom

Cijela se knjiga vrti oko pitanja možemo li postati tko doista jesmo jer time se mora postati. Često kažemo da nam je nešto predodređeno, no time biramo odbaciti svoju slobodu istovremeno se oslobađajući od mogućnosti pogreške. Jer sloboda sa sobom nosi i teret dokazivanja. Pitanje je kome se dokazujemo?
Razgovor • 27.06.2019.

Aleksandar Prokopiev: Ja sam plod ljubavi koja se desila u okolnostima koje su sasvim književne

Dvoje ljudi koji su mi dali neke lepe stranice u tom boravku u Rijeci... Prva je bila Daša Drndić, s njom se znam puno. Jako interesantno, bili smo skupa na nekom festivalu u Puli, a ja sam morao nešto da se vratim i dala mi je ključ od stana. Kaže, uzmi šta hoćeš. Gledao sam te fotografije pa ti se vrate neke memorije, poznanstva. Recimo, i Kiš je bio u njenom stanu
Razgovor • 18.06.2019.

Nebojša Lujanović : Moj novi roman 'Južina' je 'Let iznad kukavičjeg gnijezda' na dalmatinski način

Danas pisci trguju identitetima. Bit će ovakvi ili onakvi, ako će im to osigurati visoku nakladu, ako će time biti prihvaćeni u nekom umjetničkom klanu, ili će dobiti potporu sustava. Međutim, i za to je potrebna neka vrsta talenta. Tu i tamo se on može podudariti i s književnim, ali rijetko.
Razgovor • 13.06.2019.

Monika Herceg: Poeziju sam trebala kako bih preživjela onaj dio majčinstva o kojem se kod nas malo govori

Ne razmišljamo često o nekim problemima kada smo u prostoru ugode, imamo svoja dobra primanja, miran život, kavu knjigu i boli nas briga. Ja želim da ta knjiga onda barem nešto napravi tom mirnom čitatelju. Želim da ga makne iz umrtvljenosti. Da pokrene mozak. Najzahvalnija sam bila onim knjigama koje su me najviše boljele...
Razgovor • 21.05.2019.

Maria Ksiluri : Sklona sam ne vjerovati ljudima koji kod kuće nemaju knjige

Na kraju, nakon što se prašina slegne, s ili bez nagrada, recenzija... ostajete sami s vašim djelom, tako da je bolje nastojati biti najbolji što možete. Drugim riječima: kad pišem, pišem ono što bih voljela čitati, u čemu osobno uživam u pisanju. Moje pisanje možda nije potrebno svijetu, ali potrebno je meni; ako mi prestane biti potrebno, onda nema razloga da nastavim raditi.
Razgovor • 19.05.2019.

Jurica Pavičić : Dobre knjige su politički neupotrebljive: one potiču na raspravu i zamišljenost, ne potiču na barikade

Ne bih volio da se 'Knjiga o jugu' čita kao knjiga nostalgije, jer je nostalgija neproduktivna emocija, ona omamljuje, apaurinizira i čini nas tromim. Volio bih da se ona čita kao knjiga koja relativizira ono što smo danas i pokazuje da će to “danas” jednako završiti kao i propalo bivše: na hrpi bivših ambicija i propalih aspiracija.