Medijska reforma se, kao nažalost i većina poteza koje politika povlači u domaćoj kulturi, provodi bez konkretne i ozbiljne analize situacije na terenu, pa stoga i nije čudno što umjesto da riješava probleme samo otvara nove. U njezinu pripremu su, daleko od očiju javnosti, bili uključeni neki mediji i neki novinari, odabrani - suprotno demokratskoj praksi - po nepoznatim kriterijima. Logično je stoga da...

Mene uopće ne zanima grli li netko stabla, vjeruje u boga ili skuplja leptire ako ga to veseli, ako tako adekvatno uspijeva izaći na kraj sa sobom i svijetom i pritom nekom ozbiljno ne nauditi. Ja se ipak moram baviti tim ping-pongom s prazninom, održavati partiju. I nadam se da će završiti poslovicom - onom da pobjeda uopće nije bitna. Da je bilo važno sudjelovati, dati sve od sebe. Pa onda - tko je jamio,...

U jednom trenutku djeca su nam sve na svijetu, ali u svakodnevici pokazujemo neviđeno licemjerje. Da, društvo se na čudan način odnosi prema svemu što se tiče djece. A društvo nije neka imaginarna masa već svi mi zajedno. Umjetnici koji pridonose kulturnim potrebama djece uvijek su u očima odraslih manje vrijedni. Na sve se načine omalovažava njihov rad.

Ne znam hoće li zvučati prepotentno, ali mislim da je moja glavna urednička vrlina to što znam odabrati pametne i sposobne suradnike; divim se njihovu znanju, a nemam komplekse; znam s njima surađivati, ne osjećam se ugrožen njihovim znanjem. Imati dovoljno sigurnosti u sebi, znati obuzdati svoju taštinu, kako bi mogao raditi s nekim tko je stvarno na rubu genijalnosti, mislim da je to važna osobina za...

Što se tiče književnosti – bar kad govorimo o prozi – najvažnije pitanje i dalje vrijedi, bez obzira na vrijeme: jesi li sposoban ispričati predivnu, uvjerljivu, autentičnu priču za čitatelja? Mnogo je jako dobrih rumunjskih priča napisano u komunizmu, kao što se danas piše mnogo sranja. Poprilično vrijedi i obrnuto. Dokle god se ne pretvaraš da govoriš istinu, već pripovijedaš ljepotu života,...

Roman sam započeo pisati tek kad sam priču sastavio u glavi, no zbog obima i puno veće slobode opisivanja, sve mi se učinilo čak i nekako lakšim. Kratka priča je esencija misli i poruke čitatelju, bez puno prostora kojeg dozvoljava, kako ste rekli, dugometražna proza. No, upravo ta dužina i prostornost može biti i zamka dovođenja čitatelja u dosadu i neželjenu predvidljivost. Roman sam pisao onako...