Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Razgovor ×

Razgovor • 27.03.2009.

Slavko Jendričko : Ponekad sam mlinski kamen što melje samog sebe

Nemam blog, ali relativno često objavljujem na internetskim časopisima, no to je pristajanje na oblačenje dječjih hlačica. Na ovim našim prostorima još nije iznjedrio internetski časopis koji bi mogao konkurirati nekolicini najboljih "papirnatih" časopisa, to je uglavnom zbog načina financiranja, a i nedostatka entuzijazma onih koji su kvalificirani da rade kvalitetan virtualni časopis.  Zaključno: no...
Razgovor • 22.03.2009.

Zinaida Linden : Strankinja sam u finskoj književnosti

I prije sam ponekad birala muškarce za pripovjedače, tako da mi nije bio problem pisati u muškom licu. To je za ženu zgodna maska. Ona osigurava zamišljeni odmak od stvarnosti i udobnost za mene kao autoricu: nitko me u intervjuu nije pitao jesam li se bavila sumom ili dizanjem utega. Međutim, jednom, nakon objavljivanja priče "Frizerkine bilješke" (napisane u ženskom licu) često su me pitali jesam li...
Razgovor • 21.03.2009.

Ivica Prtenjača : Najbolje je kad čitatelji biraju po ljubavi

Veza između hrane i pisanje je stara i jednostavna, hranimo se na oba načina. A ta knjiga je ipak krenula na nagovor mojih kolega, nekolicine ljudi za koje sam priredio nekoliko obroka, ispričao im nekoliko priča o hrani. Ideja je jednostavna, obje te stvari, i kuhanje i pisanje me čine živim, sretnim i spašavaju me od mnogih teških stvari kojima sam svakodnevno izložen. Pokušat ću to napisati i...
Razgovor • 15.03.2009.

Davor Šišović : Razlike između Istrijana i Istrana - nema

Primijetio sam da prosječni čitatelji jako malo čitaju domaće pisce, da čitatelji koji ponekad uzmu domaću knjigu uopće nemaju širi pregled scene i nemaju pročitano s čime usporediti; primijetio sam zaprepastivši se da čak ni ljudi koji pišu o knjigama ne prate domaću produkciju dovoljno široko, pa čak i da hrvatski pisci skoro uopće ne čitaju jedni druge.
Razgovor • 01.03.2009.

Sanja Lovrenčić : Pišem za djecu ali se ne smatram 'dječjim piscem'

Priča "Martinovih struna" nije autobiografska. No ja jesam provela neko vrijeme živeći između Hrvatske i Njemačke pa sam u knjizi koristila neke slike i atmosfere iz svojega iskustva. U prozi, realističnoj kao i fantastičnoj, važna je autentičnost detalja, da joj to daje osobnost i uvjerljivost. Druga vrsta uvjerljivosti je dočaravanje svijesti likova. Sama, naravno, ne mogu procijeniti koliko dobro mi to...
Razgovor • 02.02.2009.

Vanja Bjelić Pavlović : Jedna od najvećih vrijednosti Bookse je njezina publika

U Zagrebu postoji publika baš za sve, pa tako i za književne promocije i razgovore o knjizi. Drago nam je vidjeti da nam ljudi dolaze na književne večeri bez da znaju puno o autoru kojeg predstavljamo iz jednostavnog razloga što nam vjeruju. S druge strane, ta je publika izrazito zahtjevna i kritična zbog čega imamo osjećaj da cijelo vrijeme moramo biti "na visini zadatka", nema prostora za opuštanje.
Razgovor • 21.01.2009.

Darija Žilić : Ne volim tzv. sestrinstva

Nisam baš rođena pjesnikinja :-) Volim se šaliti i smijati, pa pomalo, zasad bez objavljivanja, pišem prozu koja nije tako “crna”. Stalno dorađujem neki romančić, no ne žuri mi se s tim... Nisam ni članica neke ženske udruge, ne volim tzv. sestrinstva. No, ima mnogo kvalitetnih aktivistica na području ženskih ljudskih prava i to je najvažnije. Upravo sam pročitala tekst Ðurđe Knežević o...
Razgovor • 19.01.2009.

Predstavljamo nakladnike : Naklada Pavičić

Najzdravije je ulagati u jačanje tržišta. A tržište - to su kupci pojedinci, to su škole i to su sve vrste knjižnica. Kupcu pojedincu najefikasnije se može pomoći tako da mu se omogući da više zarađuje. Ali i tako da mu se, recimo, svaki račun za kupljenu knjigu prizna kao porezna olakšica. Ili tako da se roditeljima školaraca ne daju besplatni udžbenici, nego da im se dade bon kojim sami po svom...