Dnevnik putovanja i čitanja : Istanbulske skitnje

Taksisti, konobari i trgovci iskaču iz svojih kutija, nude sve za nekoliko lira: madam, lejdi, skinite naočale lejdi, da vam vidim oči. Ljudi i psi i automobili, buka navijača. I srce puno krvi koje nabija u ušima, uho koje trepće kao oko: grad je DJ i ima barem 50 milijuna ruku kojima vrti ploče na pozlaćenim pultovima, na mesarskim pultovima, na trgovačkim pultovima, na svetim pultovima i barem 50 milijuna ljudskih, psećih, mačjih, gumenih nogu, nogu koje plešu ko da im gori pod stopalima i šapama, kao da se tlo izmiče, kao da sve to izmiče razumu.

11.07.2011

Uživanje u rutini (iz suncem obasjanog Zagreba)

Konačno sam doma - nakon gotovo 300 dana spavam u svom krevetu i radim na svom računalu. Ležim na podu svoje sobe, zavalim se u poznate jastuke dok čitam, i ponovno ostavljam otvorena vrata ormara da mi njegov sadržaj bude stalno pregledan, ili zaboravim zatvoriti krovni prozor prije nego odem od kuće. Ključ mi zapinje u bravi, a stara drvena vrata stalno lupaju zbog propuha, ali sve to već znam. Vratila sam se rutini - umirujućoj, sigurnoj i predvidljivoj rutini.

04.07.2011

Priča o Harvardu

To je priča o četvero ljudi koje Harvard želi, priča o tri boje kože i 4 jezika, priča o obiteljima kojih nema, o obiteljima u kojima odrasteš kao šesto dijete i o "normalnim" obiteljima, i priča o državama uništenim ratovima, pokretima za civilna prava i diktaturama. Ali najviše, Harvard je priča o ljudima koji su odlučili biti bolji od onoga što im je bilo namijenjeno. Priča o Harvardu za mene je priča o šansama koje su pružene ljudima koji su rekli "ne" okolnostima u kojima su se zatekli i odlučili biti hrabri i sanjati.

04.04.2011

Dnevnik putovanja i čitanja : Danilo Kiš

Možda je najpitomiji, najosobniji bestijarij među čije korice imamo priliku zaviriti onaj u Kiševim „Ranim jadima". Taj svijet u kojem, kako kaže Andreas Sam, nema pravde ni za mačke ni za ljude, svijet je životinja s humanom naravi i ljudskom sudbinom. Njegov pas Dingo u jednoj priči progovara, a naposljetku umire od tuge; konji se zovu Sultan i Bula i oni to, na svoj način, uistinu jesu. Ljudi, opet, dobivaju neke animalne odlike koje u pravilu nisu zvjerske, naprotiv podcrtavaju njihovo ljudsko dostojanstvo gurnuto ka animalnom, na rub egzistencije.

22.02.2011

Oluja

Jedan zabavan detalj, kojem možda nećete ni povjerovati. Za vrijeme snježnih oluja, mali džipovi i malo veći automobili pretvaraju se u ralice. Kako? Postoje, očito, mobilni dijelovi koje služe kao ralice, a koji se mogu prikvačiti za automobil s prednje strane. Hrpa ljudi ih koristi i trenutno mi se čini da po Bostonu vozi hrpa takvih automobila - s prednje strane zaštićenih ralicom. Bilo kako bilo, prizor je fora i podsjeća na Transformerse.

07.02.2011

O velikom dobrom osjećaju

Plivanje je, za razliku od košarke, mješoviti, muško-ženski spot. To u osnovi znači da cure i dečki treniraju zajedno i da se natječemo jedni protiv drugih. Na početku mi je to bilo potpuno nejasno. Činjenica je da dečki na treningu svaku curu tjeraju da gura dalje i pliva brže iz dana u dan, ali činjenica je i da mi cure na treningu motiviramo dečke da isplivaju deset dužina dok mi završimo svojih osam. Prvi put otkad se sjećam iz dana u dan prelazim granice onoga što sam mislila da moje tijelo može (ovo će biti kolumna o sportskoj kulturi u Americi).

10.01.2011

Volim život i živim ga

Odjednom shvaćam da je najveći izazov tog kolegija bio pročitati sve što je bilo zadano. Ali dogurala sam do kraja, nekad uspješnije i s više razumijevanja, a nekad samo preletavajući preko članaka u podzemnoj željeznici na putu do Harvarda. S vremenom sam naučila prestati neprestano tražiti od sebe savršenstvo i kompletnost. Ništa od toga ne postoji, po definiciji. Postoji samo unutrašnje priznanje: "Uložila sam svoj maksimum" ili "Mogla sam i više". I nijedno od ta dva nije ni konačno ni neopozivo.

13.12.2010

Priča o skretanju s utabanih staza

"Mama!!!" bila sam uvjerena da će mama, kao kad sam bila mala i kad se činilo da može baš sve, i ovaj put riješiti sve moje dileme i potvrditi kako sam u pravu. "Gle kako se profa zabunila tu, napisala je da je sve ovo za sljedeći tjedan, a to je vjerojatno za cijeli semestar. Ne bi čovjek rekao - Harvard, a tako se zafrknu". "Mirta", prekinula me gledajući u popis obaveznih članaka koji sam joj pokazivala. "Nije se zabunila. To je za sljedeću srijedu."

29.11.2010

Dnevnik putovanja : Tenerife

Na Kanarima postoji izdavačka kuća Baile del Sol - Ples sunca. Urednik Tito pokrenuo je biblioteku koja objavljuje suvremene autore iz Istočne Europe, uglavnom prozu, ali i poeziju, jer poeziju ovdje, izgleda, vole. Dogovaramo suradnju, ali moja spisateljska karijera, osim ako ne počnem pisati kuharice, gotova je prije nego što je i počela. Teća - tako se zovem na španjolskom. Zapravo lonac, a s obzirom da sam žena prevodim to kao Teća (nešto bolje zvuči nego šerpa, rajngla ili zdjela, mislim).

24.11.2010

O ljubavima na prvi i drugi pogled

Još se sjećam kad sam u studenom 2009., slijećući u Boston u kojem smo  proveli sljedećih desetak dana, objašnjavala mami kako 'ne znam baš  da bih studirala ovdje, u toj užurbanoj i neljudskoj Americi'. Moj prvi susret s Amerikom, naime, koji se odigrao tog ljeta, nije bio ljubav na prvi pogled. Dapače, sve me smetalo - zrak mi je vani bio prevruć i prevlažan, klimatizacija u unutrašnjosti prejaka, hrana bljutava i kartonska, sokovi preslatki, a sladoledi neukusni. Riječju - zgodan i drukčiji godišnji odmor, ali živjela ovdje ne bih.

15.11.2010