Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Marijo Glavaš • 14.03.2015.

Albert Sánchez Piñol : Victus – Barcelona 1714.

Pred kraj 1700. godine umro je Karlo II., posljednji Habsburški vladar na prijestolju moćnog španjolskog kraljevstva u kojem, kako je izreka opisivala njegovu teritorijalnu protežnost na relaciji Portugal-Filipini, "Sunce nikada ne zalazi". Karlo je, u duhu vremena u kojem se plava krv nerijetko uparivala i razmnožavala s najbližom rodbinom, na vlastitoj koži osjetio (genetske) posljedice (poremećaje). Kako je Karlo umro neostavivši za sobom nasljednika, svijet je po njegovu napuštanju ovoga života dobio najpoželjniju udavaču – golemo kraljevstvo koje je tražilo novoga kralja.

Dogovori među europskim kraljevskim kućama (Engleska, Francuska, Nizozemska, Austrija, ...) počeli su još i prije nego je Habsburgovac preminuo, pa je bratska raspodjela utanačena, na zadovoljstvo (manje-više) sviju. No, koji mjesec prije nego li je umro Karlo je posijao temelje pomutnje. U želji da kraljevstvo ostavi moćnoj vladarskoj kući koja će uspjeti zadržati cjelovitost krunskih posjeda, habsburški je sin potpisao oporuku kojom sav španjolski teritorij predaje Filipu, vojvodi od Anjoua, unuku Luja XIV. Odjednom je vaga bila poremećena.

Osjetivši da se, dobije li Francuska kraljevska loza zaista u posjed sav španjolski teritorij, u Europi stvara iznimno opasan, snažan, praktički nepobjediv suparnik, zakinuti europski dvorovi ujedinili su se kako bi zaustavili predstojeću koncentraciju moći dvaju kraljevstava. Prvog dana studenog 1700. godine umro je Karlo II. Kralj Luj XIV. sačekao je da se mrtvac ohladi i nakon tri tjedna proglasio svoga unuka Filipa novim španjolskim kraljem. Bio je to dolazak prvog Burbonca na španjolsko prijestolje. Ali i početak dugotrajnog svjetskog sukoba poznatog kao "rat za španjolsko naslijeđe".

Victus Sanchez Pinol Albert

Ako uzmemo u obzir današnje političke i referendumom iskazane težnje naroda u Kataloniji te uz to istaknemo kako potomci Burbonaca koji su na početku 18. stoljeća došli na španjolsko prijestolje i danas nose španjolsku krunu postaje jasnije što je navelo katalonskog pisca Alberta Sáncheza Piñola da napiše roman "Victus – Barcelona 1714." koji u naslovu nosi za Katalonce sudbonosnu 1714. godinu.    

Posljedice mirovnih sporazuma kojima je zaključen i završen veliki rat za španjolsko naslijeđe ostale su na snazi do danas (primjerice Engleska je dobila Gibraltar). No dok su jedni u Utrechtu već od travnja 1713. godine potpisivali, mirili se i dijelili teritorij, rat u Kataloniji nije prestao sve do posljednjeg dana, do 11. rujna 1714. godine, kad je nakon četrnaest mjeseci duge opsade od strane burbonske vojske (Katalonija je u ratu za španjolsko naslijeđe bila na strani austrijskog pretendenta, protiv kastiljskih plemića koji su podržavali Burbonce) pala Barcelona.

Lujev unuk, okrunjen za španjolskog kralja kao Filip V., spremio je po svršetku sukoba posebnu osvetu Kataloncima i žilavoj Barceloni koja se drznula suprotstaviti njegovu veličanstvu. Na mjestu gdje su nekoć bile ribarske kuće dao je izgraditi kao trećina tadašnje Barcelone veliku utvrdu (Ciutadella) u koju je naselio snažan vojni garnizon, mnoštvo vojnika koje je kontroliralo i obuzdavalo puk sklon bunama – ribarske kuće bili su prisiljeni porušiti sami njihovi vlasnici. Svaki trag katalonskog imao je biti uklonjen i zatrt. Ono što je prije rata za španjolsko naslijeđe bilo kraljevstvo koje se sastojalo od u osobi vladara ujedinjenih kraljevstava sa svojim osobnostima, poviješću i pravima (personalna unija) imalo je postati homogeno, jednoumljem zadojeno kraljevstvo u kojem srce tuče kao Kastilja i svi njegovi dijelovi dišu kao Kastilja.

Krenula je tako ekonomska i socijalna represija na Kataloniju, jezik je bio zabranjen, sveučilišta zatvorena, posebni porezi (osmišljeni ekskluzivno za Kataloniju) nametnuti, a među ostalim (bizarnim) propisima i zabranama ističe se i ona kojom je svako kućanstvo smjelo posjedovati najviše jedan kuhinjski nož i taj je morao biti lancem vezan za blagovaonički stol. Dokaz je to da su se u obranu Barcelone bili uključili svi, sa svim sredstvima i da su ih se (domaćica, djece, muškaraca, staraca) burbonske vlasti bojale i nakon što su bili victus - poraženi.

Hladna koža Sanchez Pinol Albert
Pandora u Kongu Sanchez Pinol Albert

Točno tristo godina nakon što su u Utrechtu započeli mirovni pregovori za okončanje rata za španjolsko naslijeđe Albert Sánchez Piñol objavio je roman "Victus – Barcelona 1714.“, u jeku katalonskih nastojanja za osamostaljenjem ovaj je povijesni roman detaljno pojasnio kako je počelo ono iz čega su Katalonci, nakon tri stoljeća, odlučili istupiti. Ironija sudbine i povijesni splet okolnosti doveli su tog istog Alberta Sáncheza Piñola tristo godina nakon pada Barcelone u Utrecht gdje je u rujnu prošle (2014.) godine u Instituto Cervantes trebalo biti predstavljanje hvaljenog romana "Victus“ koji je nizozemskoj publici kao i ostatatku svijeta u medijima predstavljan u kombinaciji s pridjevom "klasik". Naredba koja je u Institut pristigla iz Španjolskog veleposlanstva u Nizozemskoj bila je jasna: otkažite predstavljanje knjige!

Ovaj skandalozni cenzorski rez, iako u skladu s općim nastojanjem zataškavanja katalonskih pretenzija od strane španjolskih vlasti (Madrida), zaprepastio je javnost. S pravom možemo i sami biti zaprepašteni jer potezom koji je moguće usporediti s vremenom i postupcima iz doba fašističke vladavine Franca nije učinjen tek politički manevar kojim se eliminiralo protivničku političku poruku. Ovime je, kao u interpretaciji Arsena Dedića kad pjeva "kulture neće biti", javnosti uskraćeno predstavljanje prije svega jednog vrhunskog književnog ostvarenja koje može služiti kao ogledni primjer uspješnog povijesnog romana i savršeno izbrušene, zanimljive i napete priče.

Da su u pitanju tek suhoparne činjenice, nabacivanje brojeva, političkih teza, godina, opisivanje tko je koga i zašto, tada bi Piñolov roman bio apsolutni gubitak vremena i čin veleposlanstva bio bi opravdan makar težnjom da građanima sačuvaju dragocjene minute, sat-dva života. No, priča koja se krije iza romana Victus ovog uspješnog katalonskog pisca kojega je hrvatska publika dosad imala prilike upoznati kroz romane "Hladna koža“ i "Pandora u Kongu“ ostvarenje je visoke umjetničke vrijednosti koje zaslužuje veliku pažnju.

Jer onaj tko iz složenih povijesnih odnosa i zamršene povijesne žabokrečine od krvi i blata uspije pronaći pripovjedački glas kakav je iznjedrio Piñol progovorivši iz usta 98-godišnjeg vojnog inženjera Martija Zuvirije koji u poodmakloj dobi svoja sjećanja diktira debeloj Njemici koja ga njeguje i koju od milja naziva slonicom, tko perspektivu promijeni na način da o poznatome otkrije nešto novo, pokaže novi pogled na viđeno, ukaže na drugu i treću stranu, kaže da nije sve crno ni bijelo, da nisu svi junaci, mnogi su i kukavice i izdajice, a s druge strane su i dobri ljudi, ne samo neprijatelji, tko čitatelju iz kolopleta u kojem bi mogao zaglaviti nakon dugotrajnih proučavanja arhiva, spisa i zapisa izvuče prije svega ljudsku priču, atmosferu i duh vremena, pouči ga o onome što je mijenjalo svijet prije nekoliko stoljeća (vojno inženjerstvo, bedemi, teorije osvajanja i obrane), onaj tko čitatelja do kraja romana drži prikovanog za tekst prenoseći mu osjećaje, razmišljanja i želju jednog uplašenog mladića koji traga za jednom jedinom riječju koja će mu dati smisao života, taj je pisac s velikim P i ono što je stvorio, ta knjiga, to je pravo španjolsko naslijeđe koje ostaje za buduće generacije, to je kultura, umjetnost i ljepota znanja koju bi trebali nastojati opkoliti i osvojiti i pobrinuti se da dopre do svakoga, a ne braniti, skrivati i cenzurirati.


S knjigama je tako, mogu biti dobre i loše. A političari...

Kako bilo, Cervantes je nadživio kraljevstvo, ratove, institute, veleposlanstva, diktature i političare i postao neizostavna svjetska baština. Nadživjet će ih i Piñol. Pobjedit će. A zabrane i cenzure bit će victus (lat. victus – poraženi).

Albert Sanchez Pinol

Victus : Barcelona 1714.

  • Prijevod: Nikola Vuletić
  • Vuković & Runjić 11/2014.
  • 576 str., meki uvez
  • ISBN 9789532861075

Povijesni roman o ratu za španjolsko nasljeđe, jednom od prvih svjetskih ratnih sukoba, koji je završio 11. rujna 1714. apokaliptičnim jurišom na Barcelonu. Roman donosi mnoštvo povijesno provjerenih informacija u službi žustra, moćna i otvorena pripovijedanja.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –