Književni kritičar u svojim analizama razmatra strukturu i kompoziciju djela, pripovjedne postupke, jezik i stil, karakterizaciju likova, odnos djela prema književnoj tradiciji, originalnost, kulturni i povijesni kontekst, i od kritičara se očekuje da ocijeni u kolikoj je mjeri autor u tome uspio, pri čemu bi trebao odvojiti osobni ukus od vrijednosnog suda.

U vrijeme mog obilaska ovog muzeja, neću pretjerivati, ali barem je dvjestotinjak posjetitelja (mahom Japanaca) svih generacija, sjedilo na stepenicama, na podu, pokraj polica, na klupicama, i zadubljeno čitalo mange koje se mogu uzeti direktno s polica koje sežu do stropa, i nakon čitanja vratiti na isto mjesto.

Razvoj čitateljskih navika i čitanja iz gušta podrazumijeva raznolikost, izbor i aktualnost, a bez toga sve ostaje na razini deklaracija. U strateškim dokumentima naglasak je na digitalizaciji, kompetencijama i infrastrukturi, dok se školske knjižnice nedovoljno pojavljuju kao razvojni prioritet. Odgovornost se prebacuje na osnivače, što znači da kvaliteta knjižnice nerijetko ovisi o lokalnim okolnostima.

Europska iskustva pokazuju da kulturni vaučeri očekivano generiraju porast potrošnje u knjigama, ali i da se bez dodatnih mehanizama taj porast koncentrira u najvećim prodajnim sustavima, dok mali knjižari i mali nakladnici ostaju marginalizirani. Hrvatska, s već sada slabom i regionalno neravnomjernom knjižarskom infrastrukturom, posebno je osjetljiva na takvu mogućnost.

Književnici ne odlaze 'u mirovinu' na određeni datum. Pišu dok mogu, dok imaju energije, dok imaju publiku ili potrebu stvarati. Za autore koji su čitave karijere proveli izvan stalnog radnog odnosa - što je u književnom sektoru pravilo, a ne iznimka - mirovinski staž gotovo je uvijek nedostatan, a mirovine, čak i kad ih je moguće ostvariti, toliko su niske da ne omogućuju dostojanstven život.