Skoro uvijek analiziram što mi ljudi govore, pišu ili pokazuju gestama. Rijetko što uzimam zdravo za gotovo. Ne mogu si pritom pomoći. Ako se guraš u prostor među ostale pisce, a nisi u stanju razumjeti i drugu stranu i pokušati razumjeti što ju je nagnalo da nešto učini ili kaže, mislim da ti onda ni nije mjesto među piscima i pripovjedačima već prepričavačima samo da se nešto blebeće i prekine...

Nekako sam naučio da je pjesma kao kuća. Kako bi kuća stajala, potreban je točno određen broj cigli. Ako se jedna izvuče, kuća pada. U pjesmi je isto tako samo toliko riječi potrebno da ona stoji. Ako jednu izvadiš, pjesma pada, a ne smije ni jedna biti previše. Mislim da sam pravi broj cigli pogodio u pjesmi 'Namesto koga roža cveti'. Možda postoji još koja, ali za tu sam siguran.

Ljudi vjeruju da velika knjiga može zaustaviti rat, da može objasniti ljudima što je dobro, a što loše. No to nije tako. Tijekom duge ljudske povijesti stvorena su mnoga remek-djela, ali ona nisu promijenila ljudsku prirodu. Jer ljudska se bit ne mijenja. Zato smatram da je na prvom mjestu svake umjetnosti – utjeha.

Temeljna zadaća knjižničara je edukacija korisnika, osobito u području razlikovanja pouzdanih i nepouzdanih izvora, provjere informacija i razumijevanja njihova konteksta. Knjižnice ne odbacuju nove medije, ali kontinuirano naglašavaju potrebu za kritičkim pristupom sadržajima te sustavnim razvojem informacijske pismenosti u digitalnom okruženju.

Nakladničke kuće mogu surađivati, ali nikada neće prestati konkurencija među njima. Goleme su razlike između najvećih i najmanjih kuća, neusporedivo veće nego između prevodilačkog početnika i veterana. Zato je teško zamisliti da bi neki izdavački gigant sjeo s nama za stol s istim očekivanjima kao mali izdavač kojem je lijepa i dobra knjiga važnija od zarade.