Oba su romana obilježena jednostavnom sintaksom, bilo kada su posrijedi dijalozi ili pripovijedanje. U oba su slučaja pripovjedač/i nepouzdani, s tim da su muški 'pokretljiviji' od ženskih likova. A pokretljiviji su zato što su odvažniji, pa im nije problem s ušteđevinom od osamsto funti otisnuti se daleko, što dalje od kuće zagađene privatnim i javnim porazima društva ogrezlog u vječnom poraću...

Prijevodna kritika ne bi se smjela svesti na nabrajanje prevoditeljskih propusta nego utvrditi je li mreža značenja u prijevodu otprilike slična kao u izvorniku ili je došlo do nekih bitnijih pomaka pa bi u tom slučaju trebalo ponuditi neko novo, bolje rješenje. U tom smislu, prijevodna kritika potiče na neprekidan dijalog između izvornika i novih pokušaja prijevoda.

Kada je o suštini egzistencije male zajednice riječ, promjena vlasti nikad neće ukinuti slučaj. Drugim riječima, u mjestu se radnje mijenjala vlast, ali ne i klima: klasni, intelektualni ili koji treći ekskluzivitet – u onim sferama koje bi trebale podrazumijevati širinu, pa i općenitost – vrlo će teško postati inkluzivan, u mjeri u kojoj inkluzija ne predstavlja pozu, već zbiljski napredak.

Žanrovski je Perišev 'Gvb' hibrid koji sadrži elemente trilera, ljubića, avanture i znanstvene fantastike (u manjoj mjeri možemo govoriti i o psihološkom romanu). Njegova eksperimentalna i kompleksno realizirana priroda pritom ne utječe nepovoljno na upečatljivu prohodnost teksta, čime Želimir Periš potvrđuje status pripovjedača iznimno snalažljivog u novonastalim situacijama.

Za razliku od većine svojih vršnjakinja i vršnjaka Nela je političko biće (no ne i biće za koje od početka romana možemo tvrditi da je politički osviješteno), a kako događaje koji se nižu promatramo iz Neline perspektive – bili oni privatni ili javni – razumljiva je razlika u raspoloženju prema skorim historijskim prevratima (‘kraj povijesti’ je sintagma koja se manje-više pokazala kao potpuna...