Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Tema • Piše: Matko Vladanović • 24.11.2014.

Biblioteka 'Balkan Noir' - prilika i pokoja zamka

Knjige na kioscima već odavno nisu nova stvar (kao ni one izložene na hladnjači u vašem lokalnom supermarketu... one u pošti su ipak nešto novijeg datuma) i gotovo nitko više ne reagira bijesno na njih, ili to barem ne čini onako uvrijeđeno kao prilikom pojave Ecovog "Imena ruže". Iznimaka, naravno, uvijek ima. Jednako kako nema bijesne horde naoružane vilama i bakljama, nema ni "službenih" komentara. Kritika uglavnom šuti smatrajući kako u moru naslova pristupačnog cjenovnog ranga ionako nema ničega o čemu bi se moglo govoriti.

Kiosk-kategorija šarenih i mekih hrbata ionako se ne nalazi u kućnim bibliotekama ozbiljnih ljudi, pa se ni ozbiljan govor na nju ne treba trošiti. O njoj govori tržište koje, sudeći po broju izdanih naslova, zapravo postoji i samo je pitanje vremena kada će netko opet (ako već nije, slabo pratim) pustiti u opticaj staru raspravu o visokom i niskom, šundu i umjetnosti i svemu onome što svakih desetak godina uzburka ćudoredne duhove zabrinute za propast kulture, civilizacije i dobrog ukusa. Turbo-folk i njegove inačice već su omađijale zabludjelu omladinu, a kad se tomu pridruže i zavodljive riječi jedne Philippe Gregory nema nam spasa. I tako smo opet na predziđu kršćanstva i svakojake kulture, samo što nas ovaj put ne napadaju samo s istoka (glazbom i serijama) već sad mlate i sa zapadne strane slabašnim krimićima i traljavo napisanim ljubićima. Nije lako biti tako proklet.

Ako već niste na barikadama s Tolstojem u rukama, možda još stignete poslušati priču o drugoj strani medalje ili priču o biblioteci "Balkan Noir". Biblioteka "Balkan Noir" teško bi zaživjela da teren za nju nije bio temeljito pripremljen. Teren za pojavu "Balkan Noira" utaban je pojavom Larssona i reaktualizacijom književnog krimića kao predmeta od masovnog interesa (čemu svjedoči i naknadna poplava brojnih "epigona" izdanih u kiosk-formatu), utaban je produkcijskim pomakom koji je cijenu "paperbacka" prilagodio i svjetskom prosjeku i hrvatskom budžetu, a utaban je i samom pojavom knjige na "netradicionalnim" mjestima poput kioska, pošte ili supermarketa  (što možda nije toliko bitno za Zagreb ili Split, ali je od velikog značaja za, recimo, Ðurđenovac). U tom kontekstu biblioteka "Balkan Noir" je ili pametna reakcija na trenutnu situaciju ili unaprijed smišljen plan. Bilo jedno ili drugo, nama - čitateljima - je zapravo svejedno.

"Balkan Noir" je biblioteka kriminalističkih romana iz pera hrvatskih (ili regionalnih) autora koju je ovog ljeta pokrenuo 24sata u suradnji s nekoliko velikih izdavača (Algoritam, Naklada Ljevak, V.BZ., Fraktura, Mozaik knjiga). Službeni PR-tekst, objavljen u srpnju, kaže: "Romani će stajati samo 39,90 kuna. Moći će se kupiti na svim kioscima i na mondo.hr. A za najbolji roman godine predviđena je nagrada od 100.000 kuna. Planira se i suradnja s novim i dosad nepoznatim piscima čiji rad bude zadovoljavao kriterije. U 2014. godini planira se objaviti od šest do osam novih romana između srpnja i prosinca. A sljedećih godina između 12 i 16 romana na godinu te uključiti i sve ostale velike i male izdavače iz Hrvatske, ali i regije."

Sudeći po obećanjima PR-teksta (kojima, jasno, treba pristupiti sa zrnom soli) pred nama je projekt koji treba podržati (ma što inače mislili o 24sata i onome što iste novine predstavljaju u hrvatskom medijskom prostoru). U cijeloj toj priči ne trebamo se obazirati na obećanu nagradu najboljem romanu (koju valja tumačiti u kontekstu predstojećeg medijskog cirkusa kojim će se cijeli projekt održavati na životu), niti se treba posebno osvrtati na uključivanje pisaca iz regije (barem dok netko ne počne vrištati o perfidnom obnavljanju Jugoslavije). Potrebno je usredotočiti se na neke naoko periferne stvari.

Prije svega, rijetko se događalo da marketinški resursi i medijska halabuka budu upregnuti u promociju suvremenog hrvatskog romana. Iako akteri hrvatske kulturne scene vole utvarati koješta, hrvatski su pisci (ako se ne zovu Jergović, Tomić ili, ne znam, Rudan) uglavnom nevidljivi izvan relativno uskog kruga bivših, sadašnjih i budućih diplomanata humanističkih fakulteta. Medijska ekspozicija novih i starih imena hrvatske književne scene, ovisno o uspjehu biblioteke kod onih kojima je ista namijenjena, može samo pridonijeti vidljivosti "manje komercijalnih" djela istih autora čime se posredno daje vjetar u leđa ostatku književne proizvodnje.

Drugo, zamislimo li, pomalo idealistički, situaciju u kojoj se poštuju ugovori, prijavljuju prodani primjerci i dobavljači isplaćuju na vrijeme (sve je to ovih dana pod znakom upitnika), a pretpostavimo li kako se uobičajeni ugovori na relaciji pisac - nakladnik neće mijenjati, višestruko povećanje naklade, unatoč manjoj cijeni po primjerku, rezultira i značajnim povećanjem honorara autoru djela. Ovisno u uspjehu biblioteke, lik profesionalnog pisca koji živi od vlastite profesije možda više i ne bude tako nezamisliv.

Treće, kriminalistički žanr (zanemarit ćemo ovdje podskup zvan 'noir' o čijim bi se parametrima moglo raspravljati undeogled) izrazito je zahvalan za raznorazne književne intervencije u stvarnosno polje. Uz to što pruža mogućnost eskapističke i osvetničke fantazije u kojoj lokalni kriminalci napokon „dobiju svoje" (kad već stvarnost zakazuje na tom polju), kriminalistički žanr otvara - čitani - prostor za ozbiljno kritičko suočavanje s društevno-političkim mrakom šire regije.

I četvrto, ovisno o uredničkim kriterijima, biblioteka poput ove ima priliku natjerati sve pisce željne ovakve medijske eskpozicije na promišljanje i tesanje zanatske strane njihove umjetnosti koja se, u dobrom dijelu suvremene proze, a zahvaljujući specifičnostima objavljivanja knjiga u Hrvatskoj, uglavnom zanemarivala.


Napomena uredništva:

Do sada je u biblioteci objavljeno prvih pet naslova (Hrvoje Šalković "Valcer protiv Eintrachta", Želimir Periš "Mima i kvadratura kruga", Emir Imamović Pirke "Vršenje dužnosti", Merita Arslani "Pouzdan izvor" i Pavao Pavličič "Crveno pile"), projekt "Balkan Noir“ nastavit ćemo pratiti sa zanimanjem, naročito kako se ispunjavaju gornje točke 2. i 4., ali i u kolikoj mjeri ovaj novi val kiosk izdavaštva pomaže ili odmaže hrvatskom nakladništvu.

Pročitajte kritičke prikaze romana "Valcer protiv Eintrachta" i "Vršenje dužnosti".

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –