Bruce Benderson : Rumunj

Održava se
01.01.1901.

Upoznavanje s roditeljima momka ili djevojke uvijek je pomalo traumatična ceremonija. No Bruce Benderson o tome ima zbilja posebnu priču; pravu tragikomediju - s elementima nadrealizma, erotskog thrillera i socijalne drame.

Sredovječni američki pisac i novinar u Budimpešti je upoznao Romulusa, uličnu mušku kurvu. Nakon nekoliko zajedničkih noći u Budimu Amerikanac je postao narkomanski ovisan o svom «Rumunju». A i Romulus o njemu – financijski.

Kad je bio u Americi pisac je Romulusu slao stotine dolara. Kad bi doletio u Evropu jurio bi u Bukurešt gdje je s njime iznajmio stan. Nakon sedam mjeseci Romulus ga je odlučio upoznati s roditeljima i obitelji. U trošnom neboderu transilvanijskog gradića Sibiua bogatog američkog dobročinitelja dočekali su i roditelji, i rođaci, i susjedi. Amerikanca su svi došli vidjeti – reklo bi se, čitavo selo, tj. neboder - «je li to poznati Bruce? Bruce Willis, Bruce Springsteen ili Bruce Lee?» Svi su ga tapšali po ramenu, i svi su očekivali novčanicu od deset dolara.

Jedino je Romulusov brat znao u kakvom su seksualnom odnosu Amerikanac i mlađi brat. On je i sam imao sličnu vezu. Pomalo je sumnjala i Romulusova djevojka koja je pisca izludila od ljubomore. Njeno pojavljivanje podrazumijevalo je da Romulus kad nije s njim ima djevojke. To je potpuno razbilo Amerikančeve narkomanske maštarije o dugom i sretnom životu muške kurve i američkog mecene.

Romulusova majka je zato bila oduševljena sinovljevim prijateljem iz New Yorka. Ujutro mu je gurnula u džep cedulju koju joj je pomogao napisati susjed koji je studirao engleski. Na presavijenom pismu je pisalo: «Dragi Bruce, molim te iz dubine srca da mi pomogneš. Romulus mi ne daje ništa. Izgubit ću stan za dva mjeseca. Renei je jako bolestan mentalno. Ne znam što da radim. Treba mi sedam tisuća dolara da kupim novi stan...»

Ležeći noću budan u neboderskoj sobi, ispred instalacije s pokvarenim televizorom i praznim limenkama Budweisera i bocama džina, Amerikanca će užasnuti «banalnost zbilje» koja je njegov «užitak u klasnom neskladu» svela na «običnu priču, ništa zanimljiviju od bilo kojeg mazohističkog odnosa»...

Za «Rumunja» Bruce Benderson kaže da nije roman, već dnevnik: istinita priča o homoseksualnoj aferi u Rumunjskoj krajem devedesetih, priča o opasnoj i nestabilnoj vezi američkog boema i neprivilegiranog istočnog Balkanca. Sve što je napisano je istina: i taj neboder u Sibiu, i svi ti rođaci, i taj pokvarni televizor s praznim limenkama. Benderson je čak napisao i ono što je kanio prešutiti: udarce i batine koje je znao dobiti od Romulusa kad bi ga u krivom trenutku pokušao zagrliti ili poljubiti.

«Rumunj» je prvotno objavljen na francuskom pod naslovom «L'autobiographie erotique» (2004.). Iz velike francuske književnosti roman je na velika vrata krenuo u svijet. Benderson je za «Rumunja» dobio francusku nagradu Prix de Flore kao prvi stranac u povijesti nagrade. Nakon tog presedana roman je preveden i na engleski.

Situacija u «Rumunju» je houellebecqovska. Seksualni turizam, tj. odnos imperijalistički bogatog zapadnjaka koji ima sve osim seksa, i siromašnog istočnjaka – koji nema ništa osim seksa – školski je primjer Houellebecqova globalnog «seksualnog tržišta». No Benderson nema veze s Houellebecqom. U jednome blogu čak i spominje kako mu nije jasno od kuda sva tama fama oko Houellebecqa. Benderson ne želi vjerovati u «banalnost zbilje» - iako je u nju posve uronjen. On ne želi uviditi realnost seksualnog tržišta, «nečeg tako plitkog i mučnog» - premda je njegova veza klasičan odnos kupca i prostitutke.

«Rumunj» je roman u ljubavi – takvoj kakvoj je, u nedostatku bolje. Odnosno, o onim malim znacima pažnje, naklonosti i osjećaja koji su se u takvom odnosu znali pojaviti. I Houellebecq je romantik. To se kod njega često previđa. Benderson je tragikomični romantik. Između stvarnosti i tlapnje on odabire – tlapnju. I potpuno se joj predaje. No kao dobar pisac potpuno je svjestan šire «situacije»: pa na kraju bankarski točno izračunava da ga je osam mjeseci ljubavi s Romulusom koštalo 18.000 dolara.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )