Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 12.10.2009.

Nejc Zaplotnik : Put

Nejc Zaplotnik bio je prvi Slovenac koji se popeo na Everest. U proljeće 1979. zajedno s Andrejom Štremfeljom svladao je prvenstveni uspon po zapadnom grebenu. Dva dana kasnije na Everest je stigao i drugi navez iz jugoslavenske ekspedicije: Stane Belak, Stipe Božić, i Ang Phu, Šerpa koji je poginuo pri dramatičnom povratku s vrha.

Uspon na Everest bio je vrhunac alpinističke karijere 27-godišnjeg Nejca Zaplotnika koji se s tri teška prvenstvena uspona na osamtisućnjake te 1979. svrstao uz bok slavnog Messnera. Za dječaka kojeg su u djetinjstvu celijakija i zglobna reuma toliko iscrpili da je jedva hodao bio je to nevjerojatan uspjeh. Sedam godina jeo je isključivo zgnječenu hranu bez ugljikohidrata jer nije mogao probavljati gluten. U školu je krenuo mršav do kosti, samo s napuhanim trbuhom, „kao kod mrtve ribe". Majka, zaposlena kao čistačica, većinu vremena provodila je brinući se o sinu. Kada se vratio s Everesta dočekala ga je na Brniku i sa suzama rekla: „Moj sin, s kojim sam hodočastila od bolnice do bolnice, bio je na najvišem vrhu svijeta!"

Svoje djetinjstvo, ludovanje u mladosti s prijateljem Tonetom (s kojim bi se bez kočenja spuštao biciklom niz planinu), prve uspone, penjanja na Kilimanjaro, kalifornijske stijene u nacionalnom parku Yosemite, zatim ekspedicije na himalajsku Makalu, pakistanski Gasherbrum I, i naposljetku Everest - Nejc je opisao u kultnom „Putu". Knjiga je doživjela pet izdanja u slijedeća dva desetljeća proniknuvši „ne samo u duše alpinista i planinara, već općenito Slovenaca", kako je to u pogovoru napisao Nejcov alpinistički kamarad Viki Grošelj.

Zajednički cilj Nejčove generacije bio je osvojiti svih četrnaest vrhova na Zemlji viših od 8000 metara. Nejc je kroz taj plan više trčao nego li hodao, provodeći godišnje šest mjeseci u planinama, spavajući ponekad i kao beskućnik u mjestima u kojima bi se našao. S Vikijem Grošeljem i splitskom ekspedicijom Stipe Božića u proljeće 1983. krenuo je na himalajski osamtisućnjak Manaslu. Viki opisuje kako se prilikom uspona, negdje u njegovoj visini odlomio golemi serak, i pokrenuo lavinu ledenih blokova velikih poput kuće koji su se međusobno drobili u sve manje komade. Duboko ispod njega lavina je zahvatila dvojicu alpinista: Ante Bućana i Nejca Zaplotnika. U betonskoj ploči ledenih gruda slijepljenih pod velikim pritiskom pronađen je samo Nejcov leš. Drugovi su ga uspjeli pijucima iskopati, i tri dana kasnije sahraniti na grebenu iznad ledenjaka.

Opisujući u „Putu" pogibiju svog kolege Drage Bregara 1977. godine Nejc je zabilježio i riječi kuhara ekspedicije, po imenu Gulama Mohamada, koji je tješeći Nejca rekao: „Drago is happy dead on mountain, not home!". Šest godina kasnije te su riječi pekara iz Karachija postale i njegov himalajski epitaf.

Iza Nejca Zaplotnika ostala je legenda mladog, neobuzdanog alpiniste, suicidalnog romantičnog heroja. Ostali su ispenjani vrhovi, svi ciljevi i sav prijeđeni put. Ali ostala je i knjiga, ispisana poetskom silinom s kojom je i živio. Ono najvažnije, kao i uvijek, ostalo je u tekstu. Sve nestaje, tekst ostaje. I ostaje grob pod Manasluom.

Godine 1996. Viki Grošelj je ispunio obećanje koje je dao Nejcu kada se opraštao od smrznutog leša svog prijatelja. Na njegov grob poveo je Nejčevu ženu Mojcu i njihovo troje djece. Stigavši do malenog drvenog križa koji je već trinaest godina prkosio silovitim himalajskim vjetrovima, najmlađi Nejčev sin je rekao: „Moj otac je bio kralj! Pogledaj kakvo je mjesto odabrao za svoj grob."

 
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –